Kao mali mnogo sam se plašio horor filmova, a sada sam izrastao u velikog ljubitelja žanra. Razlozi za to su moj brat blizanac koji ih je oduvek neustrašivo gledao, sajt www.horrorhr.com,a i drugar Zlaja koji mi je predložio da započnem blog. Sve što stignem predstaviću na ovom blogu, u nadi da ću zainteresovanima olakšati da izaberu film po svom ukusu i preskoče totalne promašaje. Na kraju, upozoravam sve posetioce bloga da se na njemu vrlo često nalazi materijal uznemiravajućeg sadržaja.
'No One Lives' je američki horor film koji je režirao Japanac Ryuhei Kitamura. On je manje-više poznat u horor žanru po filmovima 'Versus' i 'The Midnight Meat Train' (prvencu koji je radio van japanskog govornog područja). 'Versus' na žalost još nisam bio u prilici da pogledam, a 'The Midnight Meat Train' mi se dopao. Ovoga puta Kitamura je angažovan od strane 'WWE Studios', filmske kompanije u vlasništvu World Wrestling Entertainment, Inc. Za one koji prvi put čuju, reč je o američkim kečerima, sportu ili bolje rečeno zabavnom programu neverovatno popularnom kod Amera. Ono što karakteriše filmove koje izbacuje ovaj studio je angažman kečera u glavnim ulogama, a u ovom filmu to ipak nije slučaj. Tačnije pojavljuje se jedan od njih, ogromna strvina Brodus Clay, ali tek u sporednoj ulozi. Koliko znam, 'See No Evil' je jedini horor film koji je ova kuća izbacila do 'No One Lives', a jedini iole poznatiji film iz njihove kuhinje je 'The Scorpion King' (i tu su bili koproducenti).
'No One Lives' prati grupu sitnih kriminalaca čiji jedan neposlušni pripadnik kidnapuje mladi, bogati par. Međutim, vrlo brzo uvideće da nije zlato sve što sija i da su zaigrali igru sa veoma opasnim igračem. Osim poznatog režisera, ovaj film ima i prilično poznatu i zvučnu glumačku postavu. U glavnoj ulozi je Luke Evans (u biografiji mu stoje naslovi 'Clash of the Titans', 'Immortals', 'The Three Musketeers', 'The Raven', a igra i u druga dva nastavka 'Hobbita'), u glavnoj ženskoj ulozi je Adelaide Clemens ('X Men Origins: Wolverine', 'Silent Hill: Revelation' i 'The Great Gatsby'), a tu je i Lee Tergesen (upamćen po ulozi Beechera iz kultne serije 'Oz').
I koji je utisak? E pa ovo je jedan vrlo slab film. Osim tematike koja mene vrlo malo ili bolje rečeno ne interesuje nimalo, film ima dosta glupih scena, klišeiziranu radnju i jedne od najiritantnijih glumaca u sporednim ulogama u istoriji horora. Glavni negativac je predator koji je gotovo nerealan, juri ga cela Amerika, ali je neuhvatljiv. Njegov motiv je tako nezanimljiv. Kao što pomenuh, sporedni likovi su retko antipatične njuške, nikakvi karakteri i apsolutno me nije zanimala njihova sudbina niti sam se vezao za njih (a verujem da to nikome nije uspelo ko je pogledao ovaj film). Film pada na još mesta: kada počne igra mačke i miša, imamo linearnost radnje i likvidacije nisu ništa spektakularno ili nešto što nije viđeno do sada, a sama završnica je takođe bezvezna, pokušali su nekakav twist da proture, ali to je, šta znam, po mom mišljenju besmisleno.
'No One Lives' svakako nije film koji će se dugo pamtiti.
Režiser i scenarista David Schmoeller snimio je 1979. godine film po imenu 'Tourist Trap'. Za neupućene to je sleng za znakove pored puta koji prizivaju da se poseti neka lokalna atrakcija u nekakvoj vukojebini i lokalnom stanovništvu tutne koji dinar. Radnja prati grupicu mladih prijatelja koju privuče jedan takav znak koji najavljuje muzej, misleći da je njihov prijatelj završio tamo tražeći vulkanizera. Međutim, vlasnik muzeja i čitavog 'kompleksa' je poremećeni ubica koji ima moć kontrole lutaka iz muzeja. Uloga vlasnika dodeljena je Chucku Connorsu, čoveku koji je glumio uglavnom u vesternima, mada u svojoj biografiji ima i ulogu u kultnom filmu 'Soylent Green'. Još jedna zanimljivost je da je ovom režiseru klasić Jodorowsky, a mentor im je bio slavni Buñuel. Ipak, za razliku od klasića, Schmoeller nije ostvario ni približno uspešnu karijeru. Konačno, Robert A. Burns, koji je sarađivao sa Tobe Hooperom na klasiku 'The Texas Chainsaw Massacre', odgovoran je za specijalne efekte na ovom filmu. 'Tourist Trap', u globalu, nije preterano zanimljiv film. Imamo potrošnu robu, tj. grupu prijatelja koja zaluta na izolovano imanje i postaje žrtva poremećenog starca, u filmu ima podosta praznih minuta i humora koji neki hvale, a ja osporavam. Ipak, neke scene čine ovaj film nezaobilaznim za istinske ljubitelje horora. Na primer, Stephen King je ishvalio film ističući jezivu atmosferu, posebno kada lutke iz muzeja počnu da se kreću i ožive. Te scene su filmu obezbedile malu grupu vernih fanova. I zaista, sam početak filma kada jedan od ovih turista zaluta na ovo trošno i napušteno imanje, kao i scena u podrumu pri kraju gde glavnu junakinju pokušava da spasi momak su zaista mnogo kvalitetniji od ostatka i ostaće u pamćenju gledalaca. A šta tek reći o muzičkoj podlozi? Radio ju je Italijan Pino Donaggio i da je tako nazovem, 'Muzička tema lutaka' je zaista impresivno neprijatna:
'Ginger Snaps' (kod nas preveden kao 'Fatalna Džindžer') je kanadski horor film koji obrađuje jedno od najneverovatnijih a možda i najtragičnijih čudovišta - vukodlaka. Ta kletva koja čoveka pretvara u noći punog meseca u monstruozno, krvožedno biće koje ne može da iskontroliše svoju glad, uvek mi je bila zanimljiva, te filmove koji se bave ovom tematikom uglavnom ne propuštam. 'Ginger Snaps' je film koji sam prvi put gledao jako davno i sad je bila prilika da ga opet pogledam.
Dve sestre koje su opsednute smrću, potpuni otpadnici od vršnjaka predgrađa u kom žive, vezane neraskidivim vezama naćiće se u najvećem iskušenju kada jedna od njih preživi napad vukodlaka.
Ovaj film je imao sasvim solidan budžet od 4,8 miliona kanadskih dolara, a akcenat koji je stavljen na dramske elemente ove priče se sasvim lepo uklopio u finansije. Dakle, kao što pretpostavljate 'Ginger Snaps' nije film koji je potpuno okrenut hororu i efektima krvoprolića (mada i toga ima dovoljno pri kraju) već se bavi specifičnim odnosom morbidnih i neprihvaćenih sestara koje u učmalom gradiću predstavljaju šok i izazivaju nevericu i bez komplikacija koje uslede.
'Ginger Snaps' je svakako jedan od neobičnijih filmova koji se bavi temom vukodlaka, a za to su zaslužni režiser Fawcett koji je stvorio tmurnu i pesimističku atmosferu, zatim glumice Emily Perkins i Katharine Isabelle koje su dočarale ove neuobičajene tinejdžerke i na kraju, scenario koji i pored nekih boljki i nedostataka nije uprskao stvar. Ono što mi je najviše zasmetalo kod scenarija je odnos lika Emily Perkins koja je prosto atraktivna kao bubašvaba i lokalnog dilera za kim lude klinke koji se kao prima na ovu spodobu. Bilo je još tu nekih sitnica, ali ne bih da zamaram time.
Najveće prednosti filma su odnos dve sestre pre i posle nesreće, ispitivanje granica sestrinske ljubavi, kao i moralna transformacija Ginger koja prati telesnu. Zato ni ne čudi što je 'Ginger Snaps' vremenom stekao kultni status, a snimljena su i dva nastavka, oba snimljena četiri godine kasnije - 'Unleashed' i 'The beginning'.
What if the only explanation for what you saw was unbelievable?
Navodno,
film je zasnovan na istinitom događaju. Prikazuje se susret jedne
porodice sa natprirodnim silama. Zbog bolesti sina, porodica Campbell
seli se na imanje u Konektikatu, u šarmantnu viktorijansku kućerinu koja
krije uznemiravajuću prošlost: ne samo da je kuća bila mrtvačnica u
kojoj su se desili nezamislivi događaji već je i vidoviti sin vlasnika
služio kao demonski glasnik, omogućavajući dušama mrtvih da prelaze
svetove. Porodicu Campbell očekuje neizrecivi teror.
Već
odavno je poznato da Ameri posebno vole da snimaju horor filmove koji
su navodno inspirisani istinitim događajima, pa makar oni bili i
natprirodni. Naravno, postojanje duhova ni u ovom slučaju, u stvarnosti,
nije sa sigurnošću potvrđeno i dokazano, ali to nije sprečilo
producente da iskoriste tu priču i snime film po njoj.
Što
se samog filma tiče, moj utisak je da je jako prosečan. Čak mislim i da
je dosta delova filma već viđeno u horor žanru, a u svakom slučaju
podsetio me je podosta radnjom na "Stir of Echoes" iz 1999. godine, sa Kevinom Baconom u glavnoj ulozi.
Gluma je korektna i tu nemam zamerki, ali film praktično nije ni strašan, a ima i nekih nelogičnosti u scenariju kao što su SPOJLER! veoma opasni i ljuti duhovi koji nikog ne ubiše za vreme filma. Ali verovatno su autori pratili "istinitu" priču do detalja.
Dakle, ovo je suviše običan horor film, bez ikakvih iznenađenja, a ipak
tvorci filma uzeše oko 65 miliona $ širom sveta. Ja ću ga i pored toga
svrstati u kategoriju "za jednom pogledati".
They are something more than lovers who are about to become something less than human.
U
dalekoj prošlosti, ljudi su žrtvovali svoje žene leopardima, koji su se
parili sa njima. Tako su nastali "ljudi-mačke" koji su isti kao i
obični ljudi, osim što se mogu transformisati u leoparde. Radnja prati
brata i sestru, jedine preostale predstavnike te vrste. Dok brat zna da
samo njihovo parenje može produžiti vrstu, sestra želi da porekne svoju
prirodu i ostane čovek.
"Cat
People" je rimejk istoimenog filma iz 1942. godine. Na ovom filmu
okupila se grupa poznatih glumaca koju predvode sjajni Malcolm McDowell,
Nastassja Kinski i Annette O'Toole. Film je 1982. godine nominovan za
Zlatni globus a Nastassja Kinski za nagradu Saturn u kategoriji najbolja
glumica. Ova horor drama neobične radnje je veoma zanimljiva, pre
svega zbog odlične atmosfere nabijene seksom i dobre glume. Scenario
definitivno ima mana, pre svega zbog toga što je radnja produžena i to
potpuno nepotrebno. Sam početak filma je fantastičan, uz fenomenalnu
muzičku temu Giorgioa Morodera u izvođenju Davida Bowiea. Psihološki
aspekt filma je dobro prikazan, kao i borba glavne junakinje sa njenom
prirodom, od koje želi da pobegne. Film je, negde od sredine, ispunjen
golotinjom, prednjači pre svega Nastassja Kinski, a čak se i Annette
O'Toole skida. Strašnijih scena i nema mnogo, one su blago dozirane, a
na žalost, transformacija ljudi u crne leoparde, nije detaljno prikazana
te efekti uglavnom ostaju na mačjim očima kod ljudi. Moja najveća
zamerka, ponavljam, ide u pravcu dužine filma jer je on opušteno mogao
biti kraći bar 20 minuta. To je nažalost otupelo utisak koji ova
neobična priča izaziva.
U gradiću Darkness Falls živela je usedelica koja je obožavala decu i davala im zlatnik kad god bi im ispao mlečni zub. Prozvali su je Vila Zubić i deca su, takođe, nju obožavala. Posle požara, koji je jedva preživela s teškim opekotinama, dvoje dece je nestalo i meštani su je optužili za njihov nestanak, osudili po kratkom postupku, vešali i spalili. Ipak, ona je stigla da pre nego što izdahne izrekne strašnu kletvu kojom 150 godina teroriše decu. Njen jedini protivnik je jedini dečak, sada odrastao mladić, koji je preživeo njen napad.
Eto, već na osnovu ovog uvoda možete formirati približnu sliku o kakvom filmu se radi. Nedostatak svežih ideja, oterao je Amerikance u obrađivanje teme u kojoj je glavna rola poverena zloj Vili Zubić (!?). Verovali ili ne, ali to nije jedini horor film koji se bavi ovom, prema američkom verovanju dobrom biću. Tri godine kasnije snimljen je slab film neoriginalnog naziva 'The Tooth Fairy', a 2010. i 'Don't Be Afraid of Dark' sa Katie Holmes i Guy Pierceom koji je po mišljenju vašeg blogera prilično razočarenje. A gledao sam ga svojevremeno u bioskopu i ni to mu nije pomoglo da ostavi bolji utisak.
No, vratimo se filmu 'Darkness Falls'. Reč je o filmu koji je imao solidan budžet od 11 miliona dolara, a čak je i na bioskopskim blagajnama prošao i više nego dobro - zarada je bila preko 35 miliona dolara. Mogu da kažem da su producenti imali mnogo više sreće nego pameti. Kritičari su sahranili ovaj film i to redom. Razloga je sigurno mnogo i uglavnom su svi na mestu. 'Darkness Falls' obrađuje meni nezanimljivu temu, no to nije glavna zamerka, jer film je u većem delu gledljiv, međutim scenario je toliko nelogičan i pun klišea da se tako nešto retko viđa. Svi oni detalji koji stvaraju globalni utisak su maltene u konstantnoj koliziji, tako da i ono malo strašnijih scena i dobrih elemenata gube svaki smisao. To međutim nije zaustavilo režisera Jonathana Liebesmana, pa je ovaj kasnije napredovao u službi što potvrđuje njegov CV: 'The Texas Chainsaw Massacre: The Beginning', 'Battle Los Angeles', 'Wrath of the Titans', ali je zato scenarista John Fasano ostao zakovan za pisanje scenarija loših TV filmova i serija.
Something beyond comprehension is happening to a little girl on this
street, in this house. A man has been called for as a last resort to try
and save her. That man is The Exorcist.
Nešto
veoma zlo dešava se u sobi jedne devojčice. Mala Regan je brutalno
promenila izgled i ponašanje. Njeni česti nasilni ispadi prema svakome s
kime dođe u kontakt zabrinu njenu majku, poznatu glumicu. Ona najpre
lek traži kod najboljih doktora u zemlji, ali oni će je uputiti na
sveštenika-psihijatra Karasa koji isprva sumnja, ali zatim i potvrđuje
opsednutost devojčice. On poziva u pomoć oca Merrina, sveštenika koji je
već učestvovao u egzorcizmu i koji će pokušati da istera đavola koji je
zaposeo nedužnu devojčicu.
Ovo
će definitivno biti najobimniji osvrt na neki film na ovom blogu a
razlog je jednostavan - ovo je sigurno jedan od najboljih, ako ne i
najbolji horor film ikada snimljen. Film je imao čak 10 nominacija za
Oskara, međutim, proglašen je najboljim tek u dve kategorije, za
najbolji zvuk i za najbolje adaptirani scenario, a titulu najboljeg
filma mu je preoteo "The Sting". Film je osvojio i 4 Zlatna globusa,
uključujući i onaj za najbolji film godine. Iako je bio žestoko napadan,
pre svega od strane verskih organizacija i puritanske javnosti, "The
Exorcist" je najprofitabilniji horor film svih vremena - zaradio je
širom sveta skoro 450 miliona $!
Od
samog starta, produkcija filma je imala dosta problema. Iako je
briljirala u ulozi male Regan, Linda Blair ni izbliza nije bila prva
opcija za tu ulogu. Prvi izbor bila je Pamelyn Ferdin, ali je odlučeno
da je previše poznata. Zatim su želeli Denise Nickerson, ali su njeni
roditelji odbili zbog problematičnog materijala. Režiser je čak tvrdio
da je razmišljao u jednom trenutku i o angažovanju odraslog kepeca za tu
ulogu. Ipak, Linda Blair ih je razuverila i lično se izborila za ulogu.
Studio
je za ulogu oca Merrina želeo slavnog Marlona Brandoa, ali je to
Friedkin odbio ističući da će time film postati "Brandovski". Za ulogu
oca Karrasa planiran je Jack Nicholson, ali je pisac i scenarista Blatty
angažovao Stacyja Keacha umesto njega. Ipak, on se nije pojavio u
ulozi, jer je Friedkin spazio na Broadwayu Millera i iako ovaj nikada
nije igrao u filmovima, dobio je ulogu, a Keach novac od Warner Brosa.
Čak je i Gene Hackman bio kandidat za tu ulogu. Za ulogu Chris MacNeil
imali su u vidu Shirley MacLaine, Jane Fondu koja je projekat nazvala
"kapitalističkim sranjem", Audrey Hepburn koja bi pristala pod uslovom
da se film snima u Rimu, Anne Bancroft koja je, ispostavilo se,
zatrudnela pa je samim tim otpala. Na kraju ulogu je dobila Ellen
Burstyn i briljirala.
U
nekim scenama korišćen je glas Linda Blair (jedna od njih je i
ozloglašena scena u kojoj Regan kaže:"Let Jesus fuck you"), a u drugim
je Friedkin angažovao poznatu radijsku glumicu Mercedes McCambridge.
Ipak, posle snimanja, Warner Bros. pokušali su da sakriju njenu ulogu u
filmu, što je na kraju odvelo i do sudske tužbe.
Što
se tiče režisera, studio je prvo želeo Stanleyja Kubricka (on je
medjutim mislio da se radi o tek prosečnom hororu), zatim Arthura Penna
koji je odbio jer je držao predavanja na Jejlu, Petera Bogdanovicha koji
je želeo da radi na drugim projektima, ali je kasnije zažalio zbog te
odluke; Mike Nichols nije želeo da snima film koji toliko zavisi od
predstave jednog deteta, a John Boorman (koji je režirao nastavak
"Exorcist II: The Heretic") nije želeo da režira zbog okrutnosti prema
deci. Kako je film "French Connection" bio uspešan, studio se na kraju
dogovorio sa Williamom Friedkinom da se prihvati režiserske palice.
Postoje
i priče, urbane legende o prokletstvu filma. Blatty je govorio o nekim
čudnim pojavama. Ellen Burstyn je nagovestila da su ove glasine tačne u
njenoj autobiografiji. Enterijer MacNeil rezidencije, osim Reganine
sobe, zaista je uništio požar i morao je da bude renoviran. Friedkin je
potvrdio da je mesto snimanja ponekad delovalo ukleto. Čak je tvrdio i
da je sveštenik više puta dovođen da blagosilja mesto snimanja. Ostale
priče vezane su za povrede Linde Blair i Ellen Burstyn tokom snimanja, a
navodno je šest ljudi umrlo tokom snimanja ovog filma. Svakako
najzvučnija je bila smrt Jacka MacGowrana koji igra Burka Deningsa i
koji gine u filmu.
Film
je u SAD prikazan 26.12.1973. i kritike su bile izmešane, kretale su se
od toga da je u pitanju novi klasik žanra do toga da su ga smatrali
glupošću. Mnogi su ga proglasili najstrašnijim filmom ikada snimljenim i
nečim još neviđenim do tad, ali bilo je i onih koji su film smatrali
okultnim smećem i religijskim porno filmom! Međutim, godinama je
reputacija kritika išla uzlaznom putanjom. Neki kritičari ga smatraju
jednim od najboljih i najefektnijih horor filmova, dok obožavatelji
smatraju da film balansira zvezdani scenario, jezive efekte i izvanrednu
glumu.
U
Velikoj Britaniji je početkom 80-ih zahvaćen 'video nasty' paranojom,
prvo dozvoljen i to uncut verzija, ali je tri godine kasnije zabranjen i
video kopije nisu prodavane. Tek 1999. godine dobio je rejting 18+ i
dozvolu za prodaju kopija, a na jednom od britanskih TV kanala je prvi
put prikazan tek 2001. godine!
"The
Exorcist" obiluje specijalnim efektima koji su delo umetnika šminke
Dicka Smitha. Film je upamćen i po upečatljivoj i prepoznatljivoj
muzičkoj temi:
Poslednja
zanimljivost je i ta da je Warner Bros. unajmio telohranitelje da štite
Lindu Blair narednih 6 meseci nakon premijere filma.
Posle
svega ovoga, teško je biti pametan, pa još mnogo toga napisati o filmu
"The Exorcist". Mogu da istaknem samo one najočiglednije stvari, a to su
originalna i jeziva priča, izvrsna gluma svih aktera, sjajna režija,
scenografija, efekti koji su realni i strašni. Radnja filma će Vas
držati prikovanim za ekran sve vreme i zaista mislim da mu je jako teško
pronaći ijednu manu. Prosto je očaravajuće kada vidite koliko su
hrabrosti imali autori filma, pa i svi drugi koji su učestvovali u
realizaciji, da sedamdesetih snime film sa tako teškom temom. Zbog toga,
"The Exorcist" je večno remek-delo i bilo da ste ljubitelj horor žanra
ili ne, morali biste da ga pogledate.
Šmrc... Pogledao sam reboot prekultnog 'Evil Dead' i šmrc... Ne mogu da verujem da se radi o ovakvom promašaju. Oni koji i ne prate toliko filmove, verovatno se pitaju 'Do vraga, šta je sad pa reboot!?'. E pa to vam je nešto kao rimejk, a nije rimejk. Eto, tako to Ameri definišu. Ovaj reboot je pompezno najavljivan, iza njega su stali ljudi koji su glavni i odgovorni za 'Evil Dead' trilogiju: idejni tvorac i alfa i omega Sam Raimi, čovek koji je odglumio legendarnog Asha Bruce 'The Chin' Campbell i producent trilogije Robert G. Tapert. Ta trojka omogućila je budžet od 17 miliona dolara što je u poređenju sa 300-400 hiljada dolara koje su imali za prvi film 'The Evil Dead' ili 3,5 miliona za 'Evil Dead II' bila odlična polazna osnova. Mada, verovali ili ne, treći film iz trilogije 'Army of Darkness' imao je davne 1992. godine budžet od 13 miliona dolara.
Ova ekipa saradnika, pre svih Raimi, poverila je režisersku palicu Fede Alvarezu, čoveku koji je debitovao na dugometražnom filmu, a preporučio se kratkim filmićem 'Ataque de Pánico!'. Čak je i dobitnica Oskara Diablo Cody imala ulogu revizora scenarija. Rezultat svega - poharane blagajne svetskih bioskopa, jer je prodato karata u vrednosti skoro 100 miliona dolara. No, da li je baš sve u ciframa?
Radnja je manje-više jako slična originalnoj: pet prijatelja stiže u zabačenu kolibu-vikendicu kako bi jednu od njih podvrgli tzv. hladnoj ćurki. U podrumu kolibe, oni pronalaze tajanstvenu knjigu, a znatiželjnim i neopreznim izricanjem magičnih reči prizivaju demone koji nastanjuju okolnu šumu. Zlo ih zaposeda sve dok jedno od njih ne preostane u borbi za opstanak. U stvari, dodati su neki detalji u priču, ali kao što sam i sumnjao snimiti film u kome nema Asha Williamsa je blasfemija najgore vrste. Jedan od najvećih antiheroja filma je nešto što je obeležilo 'Evil Dead' trilogiju, posebno što ga je na svoj način dočarao Campbell, a sada tako legendarnog lika ni nema među likovima i praznina je očigledna.
Možda neko ko nije ni čuo ili ko nije ni gledao 'The Evil Dead' ili 'Evil Dead II', može da bude zadovoljan i oduševljen ovim rebootom, ali ja sam neprestano povlačio paralele, jer to je bilo jače od mene i moje volje. Sem Ashovog odsustva, istakao bih da je ovaj film potpuno lišen humora koji je odlikovao trilogiju, možda ima samo jednu pamtljiviju scenu i to na samom kraju, nafilovan je američkom patetikom, a i happy end nije nešto što je donelo plus u mom sudu. Sve to u globalu je po mom mišljenju oduzelo dušu 'Evil Dead' kultu i mislim da je film prilično oskrnavio celu tu priču. Opet, ograđujem se da onima koji nisu ni bili fanovi trilogije ili nisu nikad ni čuli za nju, ovo može biti otkrovenje.
They say there's nothing new under the sun. But under the ground...
Stanovnici
jednog gradića u zabiti postepeno postaju svesni čudnih bića koja žive
pod zemljom i ubijaju njihove komšije jednog po jednog. Ono što ih
zbunjuje su pitanja kakva su to bića i odakle dolaze? Istovremeno, u
okolini gradića jedna seizmološkinja vrši istraživanja i registruje
velika podrhtavanja tla koja su posledica kretanja opasnih stvorenja
koja iskaču bez upozorenja. Lokalni žitelji, zarobljeni u svom odsečenom
gradiću, moraju sami da nađu izlaz iz bezizlazne situacije i obračunaju
se sa moćnim neprijateljem.
"Tremors"
je horor komedija iz 1990. godine o grupi ljudi u gradiću u Nevadi koji
se bore sa podzemnim crvolikim stvorenjima koja su nazvana graboidi.
Posle velikog uspeha ovog filma usledili su nastavci "Tremors 2:
Aftershocks" i "Tremors 3: Back to Perfection", jedan prequel "Tremors
4: The Legend Begins" i televizijska serija "Tremors: The Series".
Takođe, u novembru 2008. godine pomenuto je da bi mogao biti snimljen
još jedan nastavak "Tremors: The Thunder From Down Under".
Možda
ne mogu da tvrdim sa 100%-nom sigurnošću, ali ovaj kultni film je
svakako jedan od najboljih iz kategorije monster movies. Kao takav, ima
brojne kvalitete. Priča je zabavna i otkačena (gradić ima 14 stanovnika i
jedan jedini put ka civilizaciji koji pametni graboidi blokiraju), sa
skupinom čudnih, ali dragih likova. Sam gradić "Bogu iza nogu" je realno
prikazan, sa učmalom i monotonom atmosferom, ali i žiteljima koji se
složno udružuju protiv moćnijeg protivnika.
Kada
započne akcija, tj. kada stanovnici postanu svesni graboida, ona ne
prestaje do samog kraja. Radnja je veoma dinamična, što je veliki plus,
kao i duhovit scenario. Takođe, posebno treba pomenuti i graboide. Te
zloće nalik džinovskim crvima, kojima iz ogromnih usta izlaze nekakve
zmijolike kreature, su odlično zamišljeni, a i realizovani. Efekti su
sasvim korektni, a graboidi (o kojima više možete pročitati ovde,
jer su u nastavcima detaljnije objašnjeni) su pored snage i brzine i
dosta inteligentna stvorenja što stvara dodatni problem junacima filma.
"Tremors" je jednostavno kultan film koji toplo preporučujem, naročito ako ste ljubitelji dobre akcije.
Usled evidentnog pada kvaliteta novijih horor filmova, malo po malo šansu dajem i onim naslovima koji su već u startu na listi za izbegavanje. Tako, na red je došao film "Psych:9" koji je imao budžet od 5 miliona dolara, dovoljan da se angažuje nekoliko poznatih imena poput Cary Elwesa i Michaela Biehna. Glavna glumica Sara Foster je takođe nešto poznatija, mada u poslednje vreme mnogo više po tome što je supruga tenisera Tommyja Haasa koji je u nekoliko navrata namučio Đokovića. Ipak, producenti su bili škrti na angažovanju reditelja i scenariste pa su posao dobila dva anonimusa kojima je ovo dugometražni prvenac.
Radnja je obrađena nekoliko puta do sada - mladu ženu zaposle u napuštenoj bolnici da arhivira dokumentaciju. Kao da ogromna, napuštena bolnica nije dovoljno stresan ambijent, ona, gle čuda, taj posao obavlja noću jer bi verovatno preko dana uznemiravala, valjda - nikoga. Sem toga, nju muče duhovi prošlosti, a sve je povezano sa nizom ubistava jer grad teroriše serijski ubica.
Kao što vidite, scenario je već pretrpan, ali nije se na tome stalo, radnja se razvija tako da vuče na nekoliko raspleta, a sve deluje konfuzno i mešavina priče o duhovima, serijskom ubici, podeljenoj ličnosti i sl. Ono što je svakako propust je to što je lokacija neiskorišćena, pošto su napuštene bolnice sigurno najneprijatnija mesta na svetu. U stvari, i pune bolnice kod mene izazivaju sličan osećaj.
Ne znam kako bih ovaj film ocenio na kraju, meni je bio prilično nezanimljiv i dosadnjikav, a kao i uvek, posebno se razočaram kad se pojavi neka zaboravljena faca poput Biehna. Mislim, lik je jebena legenda, igrao je u 'Terminatoru', 'Aliens', 'The Abyss' i 'Tombstone', a danas snima ovakve filmove i to glumi u sporednim ulogama. Tužno. Rekao bih da 'Psych:9' nije nešto za čim ćete žaliti ako ga ne odgledate.
Evo jednog filma o kome zaista nemam nameru previše da pišem, jer bolje ne zaslužuje. Reč je o američkom video on demand ostvarenju, što nam u startu govori o tome šta treba očekivati - nepoznate glumce, loš scenario, gomilu klišea i previše CGI efekata. Naslov 'The Wicked' govori sam za sebe o kreativnosti autora, takođe.
Radnja je gluplja nego uobičajeno: kao i uvek, imamo urbanu legendu o veštici koja s vremena na vreme mazne neko dete ili putnika namernika, nesposobnu policiju koja pretresa njenu kuću ali ne nalazi nikakve dokaze, otmicu jedne devojčice i nove neposlušne tinejdžere koji izazivaju sudbu kletu i odluče da utvrde da li je legenda o veštici kanibalu samo mit ili istina. Ono što je posebno glupo u ovom filmu je što je do kraja teško provaliti je li reč o veštici ili njenom duhu i način na koji ovi klinci dokazuju svoju hrabrost (ili glupost) - potrebno je da bacite kamen na veštičju kuću i ako razbijete prozor onda ste najebali. Un-fuckin'-believable!
I onda imamo dosadan uvod, jedan od klinaca je iritantna sisica, njegov stariji brat debil na kvadrat, ostali likovi su potrošna roba za koje ćete osetiti istu količinu emocije kao prema rolni toalet papira. Većina radnje se odvija u mraku, šumi ili kući što su odlične podloge za plašenje, ali to je ovde iskorišćeno na pogrešan način. CGI efekti na momente dobri, međutim pretežno nepotrebni kao na primer u scenama mlevenja ljudi gde nisu mogli da prskaju neku lažnu krv već su to odradili na računaru. Šta tek reći o kraju filma, klišeiziranom u svakom pogledu, a prevaziđenom pre deset godina? Nije ni čudo da je film naišao na očajan prijem kod gledalaca, zaista je tu malo dobrih detalja. Ono što se bar malo izdiže iznad ovog filma je lik Sammy, mlade buntovnice koja odskače od ostalih, ali i mala Caitlin Carmichael, devojčurak koji je sa svoji desetak godina snimila već 37 različitih uloga. Rekao bih da je ona nova Dakota Fanning. U svakom slučaju, 'The Wicked' je praktično gubljenje vremena.
Katherine
Winter je nekadašnja katolička misionarka koja je izgubila veru u Boga
posle ubistva kćerke i supruga u Sudanu, koje je žrtvovalo lokalno pleme
koje ih je smatralo odgovornim za sušu što je usledila od trenutka kada
su stigli u selo. Danas, ona je istraživač religijskih fenomena sa
namerom da ih demantuje, pronalazeći u čudima naučne uzroke. Kada u
gradiću Haven u Louisiani reka pocrveni, posle smrti dečaka, pozivaju je
da razreši misteriju. Nakon njenog dolaska, počinju da se dešavaju
svaka od 10 biblijskih pošasti, zaprepašćujući je dok otkriva zlu tajnu
koju kriju žitelji Havena.
"The
Reaping" je horor triler iz 2007. godine, koji sam kada se pojavio,
željno iščekivao da pogledam, ali kako su komentari bili prilično loši,
odlučio sam da ga preskočim. Sada se napokon našao na mojoj play listi i
mogu za početak da napišem da bih ga svrstao u kategoriju - niti smrdi
niti miriše.
Kako
je film koji je širom sveta zaradio preko 60 miliona $ zaslužio da se
nađe u tako neslavnoj kategoriji? Prvo što mi je upalo u oči je priča o
biblijskim pošastima koja ima svoju pozadinu, a sve to je dosta
zakomplikovano brojnim flešbekovima glavne junakinje koji objašnjavaju
gledaocima zbog čega je izgubila veru u Boga, ali i halucinacijama koje
je vode ka razrešenju ove velike misterije. Inače, u poređenju sa
biblijskim pošastima koje su zadesile Egipat, redosled njihovog
pojavljivanja je izmenjen kako bi se pojačala dramatika radnje.
Prva
polovina filma je manje-više korektna, ali kako se radnja bliži kraju,
postaje zamarajuća i što je najgore, "The Reaping" ima suviše
jednostavan zaokret u radnji, uz kliše završnu scenu, što ga dodatno
opterećuje. Što se tiče efekata kojima su predstavljene ove biblijske
pošasti, mom amaterskom oku, oni su manje-više korektni. Na kraju, "The
Reaping" je nekako suviše prosečan film, jednom ga pogledate i
zaboravite.
If you love being scared, it'll be the night of your life.
Mladi
Charlie Brewster najviše voli da kasno uveče pogleda stari horor film.
Njegov mir remeti useljavanje u komšiluk dva misteriozna čoveka, za koje
Charlie otkriva da su vampir i njegov dnevni čuvar. Niko mu ne veruje,
pa je njegova jedina nada propali glumac Peter Vincent koji vodi
Charliejev omiljeni TV program po imenu "Fright Night" i koji je igrao
ubicu vampira u filmovima. Vincent takodje ne veruje Charlieju ali
uradiće sve za novac. Mogu li njih dvojica biti dostojni protivnici
pravom vampiru?
Iako
nisam fan vampirskih filmova, "Fright Night" je uspeo da me razuveri i
da pokaže da i horor film iz tog podžanra može da bude odličan i pre
svega da predstavi tu temu na jedan duhovit način. Ovo je svakako jedan
od najboljih filmova sa vampirskom tematikom, iako ima nejasan kraj koji
je očigledno bio zamišljen da bi se tri godine kasnije pojavio, ipak
slabiji, nastavak.
Film
obiluje atmosferom karakterističnom za 80-e, definitivno najbolje
godine za horor žanr (bar po mom mišljenju). Ta atmosfera je odlično
ukomponovana sa pričom koja nije ništa novo ali je ipak dobijen proizvod
koji je jako gledljiv. Gluma je uglavnom dobra, tu mislim na Chrisa
Sarandona u ulozi vampira i Roddyja McDowalla u ulozi propalog glumca. A
kada sam već kod glume, u filmu igra i Stephen Geoffreys, koji je odbio
da igra u nastavku i otišao u gay porno industriju, a jedan je od
najiritantnijih glumaca koje sam ikada video i koji sem pojavom iritira i
užasnim, užasnim glasom (a u toku istog dana sam pogledao dva njegova
filma, jedan je komedija "Fraternity Vacation", pa procenite kakvo je to
bilo mučenje).
Inače,
film ima i klasične efekte karakterisitčne za filmove 80-ih, uz
zanimljivo izvedenu transformaciju vampira u vuka te vuka u čoveka, kao i
najveća usta u istoriji vampirskih likova, što je cool i zabavno (inače
tu vampiricu igra Amanda Bearse - komšinica i arhi-neprijatelj Ala
Bundyja).
"Fright
Night" je zahvaljujući kvalitetima koje poseduje bio iznenadujući hit u
bioskopima i u SAD je zaradio skoro 25 miliona $. Osvojio je i tri
nagrade Saturn, kao i nagradu i nominaciju Fantasporto. U maju ove
godine, pojavila se informacija da će Dreamworks nadgledati rimejk što
je potpuno neverovatno s obzirom da filmu ništa ne fali da bi ga
današnji, nekreativni snimatelji obradili.