субота, 8. фебруар 2014.

The Lost Boys (1987)

The Lost Boys (1987) on IMDb

Majka se doseljava sa dva sina u mali obalski grad u Kaliforniji. Lepo mestašce vrvi od bajkera, a idiličan život u njemu narušavaju misteriozne smrti i nestanci lokalaca. Stariji od dva brata zaljubi se u prelepu devojku koja je deo bajkerske bande čiji pripadnik i sam ubrzo postaje. Međutim, članstvo u ovoj bandi je mnogo opasnije jer je reč o vampirima koji terorišu grad. Njegov mlađi brat otkriva istinu i uz pomoć prijatelja pokušava da otkrije glavnog vampira i na taj način spasi dušu svog brata iz kandži nemilosrdnih krvopija.
"The Lost Boys" je kao što ste pročitali film o vampirima koji ima nekakvu istoriju kada sam ja u pitanju - naravno da sam ga gledao kao klinac što je bilo davno, a u međuvremenu mi se nalazio na listi za repriziranje godinama, ali je imao tu nesreću da nisam nešto lud za ovom tematikom, tako da je prošlo i previše vremena dok ga konačno nisam reprizirao. Bilo je i nekoliko puta prilike da ga pogledam, jer ovo je jedan od puštanijih horora na kablovskom kanalu TV1000, međutim kako sam se uvek uključivao u sred radnje, nisam želeo da dovršavam gledanje bez celokupne slike i utisaka.
Ali, tom odlaganju je konačno došao kraj večeras i mogu da kažem da sam "Izgubljene dečake" nepravedno držao u zapećku. Film je inače rediteljsko delo Joela Schumachera, čoveka koji je režirao na primer dva filma iz Batman franšize ("Batman Forever" i "Batman & Robin"), ali i još neka zanimljiva dela poput Flatliners (kod nas preveden "Tanka linija smrti"), 8mm, Phone Booth, The Phantom of the Opera, The number 23, sasvim solidni horor Blood Creek. Schumacherovi "The Lost Boys" fantastičan je primer filmova iz zlatne ere horor žanra, dakle iz osamdesetih godina XX veka. 
Kako god da se okrene, može se kao i gotovo svakom filmu iznaći poneka mana, ali krajnji rezultat je sjajna zabava i duh koji nemaju današnji filmovi. U većini filmova iz toga doba nećete videti ni trunku mehaničkog odrađivanja, već sve vrca od entuzijazma i ozbiljnog rada svih učesnika u stvaranju filma. Zato i ne čudi što je "The Lost Boys" kultni film i posle toliko godina od kada je prikazan. U njegovo snimanje uloženo je 8,5 miliona dolara, a zarada je bila skoro 24, što je za osamdesete bio sigurno sjajan rezultat.
Ovaj film je od početka do kraja zanimljiv, u nekim trenucima se komičan element možda i malo otrgao kontroli, ali to bi možda bila jedina zamerka. Sve ostalo je zabavno i svrstao bih ga u kategoriju porodičnog filma koji mogu pogledati i mlađa deca. Sem toga, mislim da je izbor pokojnog Coreya Haima i Jasona Patrica bio odličan jer su njih dvojica imali posebnu hemiju i verno dočarali ljubav i odanost mlađeg i starijeg brata. Osim njih dvojice, u filmu glume još neka poznata imena, pa je tako Kiefer Sutherland idealni vođa bajkera, Corey Feldman igra lovca na vampire, a u ulogama se pojavljuju i Dianne Wiest, Alex Winter i Jami Gertz. 
"Izgubljeni dečaci" zanimljivi su i sa muzičkog aspekta, soundtrack je sjajan: INXS, The Doors, Run-D.M.C. se čuju, ali posebno je upečatljiva tema "Cry Little Sister":
 
Kada sam pomenuo pokojnog Haima, ne mogu a da se ne osvrnem na tragičnost života ovog glumca koji je od tinejdž zvezde dogurao do teškog zavisnika koji je na kraju umro u 39. godini, prilično zaboravljen predozirajući se lekovima. Njegov veliki prijatelj i kolega Corey Feldman izjavio je da je Haim bio sebi najveći neprijatelj, a godinu nakog njegove smrti je šokirao svet izjavom da se Haim verovatno nikada nije oporavio od seksualnog zlostavljanja od strane jednog holivudskog filmskog mogula. Na žalost, živimo u svetu u kome novac spašava i takav šljam, pa se ništa dalje od toga nije otkrilo, a život jednog talentovanog čoveka je bespovratno uništen.







































уторак, 4. фебруар 2014.

Monster in the Closet (1986)

Monster in the Closet (1986) on IMDb

"Monster in the Closet" je parodija na horor filmove u kojima su čudovišta glavni negativci. Snimljen je davne 1983. godine, a pred publikom se našao tek četiri godine kasnije. Pretpostavljam da me je privukao totalno osamdesete poster, a da sam se bolje informisao i znao da je reč o jednom od filmova koji je proizvod čuvene filmske kompanije Troma Entertainment, verovatno bih odustao od gledanja. Jednostavno, trash filmovi ne spadaju u moja interesovanja i ne želim da gubim vreme na njih. "Monster in the Closet" uspeo sam sebe da nateram da odgledam do kraja, ali mi je pažnja drastično opadala kako se bližio kraju.
Radnja se odvija u San Francisku i totalno je otkačena - grad potresa niz stravičnih ubistava a sve žrtve pronađene su u svojim ormarima. Misteriju ko je taj svirepi ubica i da li je uopšte iz ovog sveta pokušaće da razotkrije ništa manje otkačena družina koju čine novinar, profesorka sa fakulteta, njen sin i smeteni profesor. 
"Monster in the Closet", kao što mu i ime sugeriše, sadrži brojne reference o homoseksualizmu, a parodira mnoge poznate filmove i scene kao što su "Psycho", "Alien", "Close Encounters of the Third Kind", "The King Kong", "The War of the Worlds", "The Howling". Verovali ili ne, u filmu se pojavljuje čitava plejada tadašnjih glumaca veterana koji su se u raznim žanrovima ostvarili: Henry Gibson igra smotanog profesora, Donald Moffat je dočarao vojnog generala, tu su još John Carradine, Paul Dooley i Stella Stevens koji se pojavljuju u nezaboravnoj parodiji scene iz "Psycha", Predator Kevin Peter Hall je prerušen u čudovište, a u filmu se pojavljuju i Fergie Duhamel i čovek čija je pogibija nedavno uzdrmala Holivud - Paul Walker.
Samo čudovište je predebilskog izgleda nekakvog ogromnog govneta, horora praktično ni nema, a film jedino povremeno uspeva da bude smešan. Sem toga, prepun je debilnih dijaloga i scena i realno - predugo traje iako mu je minutaža 90 minuta. Ovo je definitivno film za mali broj fanova u koje se ne mogu ubrojati.