среда, 27. новембар 2013.

War of the Dead (2011)

War of the Dead (2011) on IMDb

"War of the Dead" (dugo je radni naziv glasio "Stone's War") je još jedan horor film smešten u vreme Drugog Svetskog rata, snimljen 2011. godine u američko-italijansko-litvanskoj koprodukciji. Neki izvori s neta tvrde da je to najskuplji film sniman u Litvaniji, a budžet je iznosi valjda tek nešto više od milion dolara. Radnja se odvija 1941. godine kada mešoviti američko-finski odred kreće u misiju pronalaska i eliminisanja ruskog bunkera. Na njihovom putu, upadaju u zamku pa su primoranina povlačenje u dubinu šume. U toku noći napadaju ih kako leševi ruskih vojnika tako i njihovih saboraca koji su izginuli u toj zasedi. Nekolicina preživelih na čelu sa kapetanom Stoneom uspeva da pobegne, naleti na preživelog ruskog vojnika koji ih vodi do bunkera na koji su se namerili kako bi dovršili misiju, ali i otkrili kako su se vojnici vratili iz mrtvih.
Kao što se da primetiti iz opisanog, scenarista očigledno nije bio neko ko poznaje istoriju pošto su ovde Finci saveznici 1941. godine, a oni su bili na strani nacista u Drugom Svetskom ratu. Film otvara i scena u kojoj nemački naučnik pretvara Rusa u zombija, a to se dešava 1939. godine kada su Nemci i Rusi bili na istoj strani. Na žalost, ovo prekrajanje istorijskih činjenica nije jedini greh filma.U scenario su ubačeni još neki elementi, poput misterioznih predmeta oblika pentagrama od kojih je jedan prikazan na ovom posteru u prilogu, koji igraju ulogu u ovom oživljavanju mrtvih, ali kakvu nije pojašnjeno do kraja. Osim solidno dočarane atmosfere rata i lepih scenografija, "War of the Dead" nema praktično ništa dobro. Radnja je dosadna, nedovoljno jasna, a najveći propust su likovi koji su dosta klišeizirani, a glumci koji ih igraju su loši. Naravno da ne pomaže ni to što se čitav film dijalozi vode na engleskom jeziku koji govore i Finci i Rusi, uz maksimalno isforsiran naglasak koji iritira. Šta tek reći o letećim zombijima koji u bliskoj borbi odjednom gube te sposobnosti? Sve ovo ostavlja vrlo loš utisak, pa bih rekao da "War of the Dead" nije čak ni film za jedno gledanje.

субота, 23. новембар 2013.

World War Z (2013)

Svetski rat Z (2013) on IMDb

Nakon ogromnog književnog uspeha koji je doživela novela Maxa Brooksa "World War Z: An Oral History of the Zombie War"bilo je za očekivati da ona bude pretočena u film. Kako je ova novela specifično pisana, kao skup svedočenja preživelih apokaliptičnog rata sa zombijima, ona je iskorišćena tek kao inspiracija za holivudski blockbuster naziva "World War Z". Knjigu posedujem i čitao sam je par puta, ali kako donosi pregršt informacija, kao i njen prethodnik "The Zombie Survival Guide" mogu da povučem jasnu paralelu između nje i filma, pa izričito upada u oči da se u filmu iz nekog razloga odustalo od sporohodajućih zombija. Kapiram da je razlog za to kako bi se pojačao intenzitet radnje i stvorila napetija atmosfera. Sem toga, u filmu nije ispraćen uzročnik zombi infestacije - u knjizi je reč o virusu Solanumu koji je fatalan i neizlečiv, koji se prenosi između ostalog i kontaktom sa krvlju zaraženih. U filmu u jednoj sceni čak glavni junak koga inače igra Brad Pitt, naguta se krvi zombija koji ga pokušava ugristi, ali do transformacije ne dolazi. Dakle, ako ste neko ko se drži detalja, ovakve stvari će vam sigurno zasmetati. Kao što sam pomenuo, ovo je holivudski "razbijač bioskopskih blagajni", u njegovu produkciju je uloženo 190 miliona dolara, angažovan je Brad Pitt, dok ostalu glumačku postavu popunjavaju manje poznati glumci koji su fino odradili svoj deo posla.
Radnja prati bivšeg istražitelja UN-a Gerryja Lanea i njegovu porodicu koja se iznenada nađe u sred pandemije misteriozne infekcije koja čitavu ljudsku populaciju pretvara u horde bezumih zombija. Njih spasavaju njegove bivše kolege uz bitan uslov - da krene u istraživačku misiju kako bi otkrio uzrok ove bolesti i pokušao da dođe do leka. Uslediće mahnito putovanje oko sveta na kome se Lane izlaže užasnim opasnostima kako bi došao do odgovora pre nego što se ljudska civilizacija potpuno raspadne.
Holivudska produkcija omogućila je dakle da "World War Z" bude film koji je lepo realizovan u mnogim segmentima, a dobra reklama je producentima donela fantastičnu zaradu od skoro 350 miliona dolara zbog čega je ovo jedan od najuspešnijih filmova ove tematike. I zaista, "WWZ" je svakako dinamičan film koji obiluje akcionim scenama, ima tu dosta jurnjave, pucačine, sumornost apokalipse koja kuca na vratima je verno dočarana, brzi zombiji jačaju lučenje adrenalina. Međutim, ovde se javlja stari problem - filmovi u kojima su zombiji glavni negativci teško da mogu doneti nešto novo ili do sada neviđeno, što ni ovom filmu ne uspeva da nadomesti, koliko god sve to lepo upakovano izgleda. "World War Z" jeste jedan od boljih zombi filmova, naročito posle dugogodišnjeg zatišja nakon "28 Days Later", rimejka "Dawn of the Dead", "REC", filmova koji su vratili zombije u prvi plan u horor žanru. Dakle, nemojte imati prevelika očekivanja od ovog filma i možete dobiti solidnu zabavu.

уторак, 19. новембар 2013.

Below (2002)

Ispod površine (2002) on IMDb
Redovniji i revnosniji čitaoci ovog bloga verovatno su do sada naučili da potpisnik ovih razmišljanja tj. ja, gajim poseban afinitet prema horor filmovima koji dislociraju radnju iz savremenog doba u periode velikih ratova (ovde naročitu prednost dajem Drugom Svetskom ratu, posebno kada su glavni negativci Nemci, pošto je njihova koreografija bila vrlo upečatljiva, a ideologija veoma okultna što promovišu mnoge teorije). "Below" je film iz 2002. godine koji je donekle ispunio ove uslove - radnja se odvija u vreme Drugog Svetskog rata, ali nemački vojnici nisu glavni negativci. No, to nije posebno uticalo na kvalitet ovog filma.
Film je, inače, režirao David Twohy, čovek koji je režirao filmove iz serijala o Riddicku, a sem toga pisao je i mnoge scenarije (najzvučniji su oni za 'Critters 2', 'The Arrival', 'Waterworld', 'Warlock', 'The Fugitive' i pomenuti serijal sa Vin Dieselom u glavnoj ulozi). Njemu su u pisanju scenarija za film "Below" pomagali Lucas Sussman i mnogo poznatiji Darren Aronofsky, zaslužan za filmove poput 'Pi', 'Requiem for A Dream', 'The Fountain', 'Black Swan', 'The Wrestler'. Ovako "jak" tandem iza kamera privukao je i dosta poznatih i manje poznatih glumaca, pa je glumačka postava jedna od jačih u nekom horor filmu: Bruce Greenwood je odličan kao kapetan podmornice, Matthew Davis i Olivia Williams su vrlo dobri u svojim ulogama, a epizodisti su takođe na visokom nivou - Dexter Fletcher, Holt McCallany, Jason Flemyng, Nick Chinlund, Zach Galifianakis. Zaista impresivan niz.
Radnja se odvija tokom Drugog Svetskog rata na podmornici U.S.S. Tiger Shark. Njena posada kreće na nešto što bi trebalo da bude rutinska misija spasavanja. Međutim, posadu zarobljenu u uskim hodnicima i skučenom prostoru, očekuje strah koji vreba baš ispod površine okeana i duboko u ljudskoj psihi. 
E sad, čitajući ovakav opis radnje, neko može steći utisak da se ovde radi o nekakvom morskom čudovištu s kojim se sreću junaci ove priče, ali to nije tačno - "Below" je pre svega psihološki horor koji govori o "zločinu i kazni", o "grehu" i njegovim posledicama. Ovde jesu ubačeni duhovi u priču, ali više kao sporedni segment, okosnica priče je na ljudskoj psihi, kajanju, griži savesti. Ovaj film je verovatno jedan od najnepravednije zapostavljenih horor filmova, pošto je priča zanimljiva, a sva ova glumačka imena pomogla su da se ona ispriča kako treba. Posledica toga je da je prošao neprimetno na blagajnama bioskopa, a "Below" je zanimljiv i kvalitetan kome se može naći malo mana. Ipak, samo da napomenem, ovo nije klasičan ratni horor pošto je metaka ispaljeno tek 5-6, zato ne očekujte neku ludačku akciju, već uživajte u klasutrofobičnosti života podmorničara koji, kao da sam po sebi nije dovoljno strahovit, muče duhovi prošlosti.

четвртак, 14. новембар 2013.

The Dyatlov Pass Incident (2013)

The Dyatlov Pass Incident (2013) on IMDb

Čuveni finski filmski radnik Renny Harlin, koji između ostalog stoji iza naslova 'Strava u Ulici brestova 4', 'Umri muški 2', 'Alpinista', 'Deep Blue Sea', 'Driven', 'Exorcist: The Beginning', 'The Covenant', 'Mindhunters', ponovo se vratio u horor vode filmom "The Dyatlov Pass Incident". Projekat je nosio dugo radni naziv "The Devil's Pass", pa će ga neki od vas prepoznati po tom nazivu. Ovo je još jedan američki film koji se reklamira pod čuvenom holivudskom "krilaticom" da je "zasnovan na istinitim događajima". Kao što naziv filma sugeriše, reč je o misterioznoj pogibiji devet sovjetskih kros skijaša čija su tela pronađena u blizini njihovog kampa, a četvoro leševa je imalo povrede grudi i glave, dok je jedan leš pronađen bez jezika. Ta tragedija dogodila se davne 1959. godine, a verovali ili ne, njena misterija je i danas tema raznih teorija - od toga da ih je napao jeti ili tako neko snežno biće, preko vanzemaljaca, pa do, po meni najverovatnije teorije - da je te nesrećnike zatrpala lavina i da su se svi izvukli iz šatora, ali ubrzo pomrli od hladnoće.
Nažalost, Harlin nije odoleo trendu found footage filmova pa je "The Dyatlov Pass Incident" u stvari zapis o putešestviju američkih studenata koji dolaze na "Mrtvu planinu" (da, da, to je zaista naziv na jeziku lokalnih domorodaca, ali odnosi se na odsustvo divljači, a ne prisustvo zombija ;-) ), s ciljem da dođu do Prelaza Dijatlov kako bi rekonstruisali misteriozni događaj i eventualno saznali nešto više. Ovoga puta, ne radi se o FFF koji će vas izluđivati drmusanjem kamere, ovde je to izvedeno dosta podnošljivije, međutim, skoro do samog kraja čekaćete na akciju, a sve pre toga je prilično smarajuće čavrljanje. I kada se u filmu napokon nešto počne događati, Harlin počinje da gubi konce i počinje nabacivanje nekoliko horor tema - Filadelfijski eksperiment dominira, a frapantno je kako tamo neki američki kamerman zna ama baš sve o tom događaju. Sve to deluje dosta konfuzno, možda se i prebrzo odvija rasplet, pa krajnji utisak nije pozitivan. Moglo je to bolje da se sprovede, ali ako je u nečemu "The Dyatlov Pass Incident" uspeo to je da me zaintrigira da ga pogledam bar još jednom i razrešim eventualne dileme. Ono što bih svakako istakao i pohvalio je pojavljivanje nekakvih spodoba, koje npr. u traileru deluju pomalo bez veze, a u filmu nisu tako loše scene s njima. Kao i završna scena koja je vrlo jeziva. Šteta, ovo je imalo potencijala, pre svega zbog zanimljive priče i svih tih teorija koje je prate...

недеља, 10. новембар 2013.

The Crying Dead (2011)

The Crying Dead (2011) on IMDb
Ekipa TV emisije kreće na snimanje pilot epizode novog reality programa. Njihovo odredište je ozloglašena i napuštena bolnica za koju su vezane mnoge urbane legende. Već prve noći shvatiće da ti mitovi nisu izmišljeni.
"The Crying Dead" je film snimljen 2011. godine, dakle iste one u kojoj se pojavio "Grave Encounters", takođe found footage film o televizijskoj ekipi koju očekuje propast u napuštenoj bolnici dok pokušavaju da snime novi reality show kojim će se obogatiti. Da li je neko nekog pokrao što se tiče ideje, ne znam, međutim očigledno je da ova dva filma imaju gotovo pa preslikane radnje. Kao što je obično reč o filmovima ovog tipa i ovde se radi o preskromnom budžetu od tek 200 hiljada dolara. Valjda je i glavna poenta found footage manije da se što manje novca uloži, a taj način snimanja odlično pokriva sve finansijske nedostatke. Tako se i ovde ne može naći preterana zamerka na celokupan izgled filma, mada je jasno da se ovde itekako preteralo sa CGI-jem pa su duhovi ozbiljno izgubili na jezivosti zbog toga. Lokacija je sasvim dobra, ali kako je bukvalno sve već davno i više puta viđeno, teško da potpuno generički odrađen "The Crying Dead" može ikoga da zaplaši. Ko voli filmove sa ruiniranim i devastiranim bolnicama, kao i duhove, onda može da pogleda i ovaj film, mada bih u svakom slučaju pre preporučio pomenuti "Grave Encounters". 

среда, 6. новембар 2013.

Angst (1983)

Angst (1983) on IMDb
Nakon gomile lepih reči koje je o filmu "Angst" uputio dr Ognjanović na svom blogu, a kako se već duže vreme nalazi na mojoj listi za gledanje, na red je došao i ovaj austrijski film. Na tom blogu možete saznati kakvu je neslavnu sudbinu doživeo režiser ovog filma Gerald Kargl, kao i to da je film najpre osporavan, pre svega u samoj Austriji, ali i da je vremenom stekao kult obožavalaca.
Radnja prati čoveka koji izlazi na slobodu posle odsluženja kazne za ubistvo starije žene. On je povratnik u zločin, više od pola života je proveo u zatvoru, a prva i jedina želja kada izađe napolje mu je da ubija ponovo. Ništa žene, ništa masna hrana i hektolitri alkohola. Ovaj manijak odmah pokuša da ubije taksistkinju, ali ne uspeva, pa bežeći od nje provaljuje u kuću u kojoj žive devojka i njena bolesna majka i mentalno zaostali brat. Ubrzo počinje njegov krvavi pir i sadističko iživljavanje.
Iako nisam ljubitelj filmova koji se bave ovim temama i čija je okosnica u sadističkom maltretiranju i kasapljenju, "Angst" je svakako jedan od jezivo najrealnijih horora ovog tipa. Ne mogu da kažem da delim Ognjanovićevo oduševljenje, mislim da "Angstu" nedostaju neki detalji da bude kompletan i zaokružen film, ali priznajem da je ovaj psihopata iz filma jedan od najjezivijih i najbolesnijih likova koje pamtim. On je sam po sebi tempirana bomba, očigledan šizofrenik koji oseća zadovoljstvo kada ubija, a ceo lik je savršeno napisan i što je bitnije nestvarno dočaran zahvaljujući Erwinu Lederu, glumcu koji ga je oživeo. Leder, malo je reći, briljira u ovoj ulozi, a čak se i njegova konstitucija i lik uklapaju perfektno. Kargl je pogodio kasting kao retko ko, a "Angst" sem glavnog negativca obeležava i zanimljiv stil snimanja, odlična atmosfera i neprijatna muzička podloga Klausa Schulzea. Scena u kojoj Lederov lik ubija devojku jedna je od najmorbidnijih i najtežih koje sam video, a odgledao sam stotine horora. Ako volite filmove o serijskim ubicama, "Angst" je svakako film za vas, ali budite spremni da iskusite pravi užas. 

субота, 2. новембар 2013.

Hell (2011)

Pakao (2011) on IMDb
Nemačka, za razliku od drugih evropskih zapadnih država, kaska na polju horor filmova već decenijama. Nešto se kao bude poslednjih godina, mada sve je to mršavo i svakako ispod potencijala kakav poseduje jedna velika i bogata država. A ne treba zaboraviti i na značaj nemačke kinematografije koja je npr. u vreme nemog filma bila svakako najznačajnija u horor žanru. Vremenom su taj primat izgubili, počelo je to još u doba nacista, ali daleko od toga da nije bilo kvalitetnih filmova, međutim mislim da publika ipak očekuje više i to s pravom. Ipak, uvidom u ovaj link shvatio sam da ima materijala da se pogleda nekoliko zanimljivih naslova, pa ću se potruditi da ih nabavim i predstavim na ovom blogu.
Za početak, izabrao sam "Hell" iz 2011. godine. Kako oko godinu dana učim nemački, odmah sam primetio da je neko na IMDb-u preveo naslov "Pakao" što bi bilo u redu da je ovo engleska reč. Tačniji prevod bio bi "Osvetljenost" ili "Svetlost", što i sugeriše kakvu radnju da očekujete, jer reč je o post-apokaliptičnom filmu. Temperatura je na planeti do 2016. godine porasla za 10 stepeni i Sunce je naravno spržilo sve, hrane nema, vode takođe. Glavnim junacima, koji pokušavaju da se prebace do planina verujući da je tamo podnošljivije, kao da Sunce nije dovoljan neprijatelj, isprečiće se grupa kanibala...
Iskreno, nikada nisam bio preterani ljubitelj filmova u kojima su glavni negativci kanibali, kao izraziti predstavnik realnog horora. Ja volim da se zastrašujem fikcijom, a ne kanibalima i manijacima. Saznanje da se radi o njima, stavilo je film "Hell" u težak položaj iz koga se nije izvukao. Jedan od razloga je i taj što sam gledao verziju sa francuskom sinhronizacijom što me je smorilo, jer sam želeo da gledam film u originalu u sklopu mog usavršavanja tog jezika. Dalje, koliko god bio niskobudžetan i koliko god da se to uglavnom ne primećuje, ovaj film me nije posebno zainteresovao. Likovi nisu neki za kojima bi se moglo patiti, a radnja je previše razvučena za moj ukus što me je na trenutke nenormalno umaralo. Maltene, nikako da se nešto desi, a i kad se konačno dogodi, ispostavi se da je reč o nečemu što je meni nezanimljivo. Zbog svega ovoga, "Hell" teško da može da dobije prelaznu ocenu od mene, reč je tek o filmu koji sam pogledao i verovatno ću ga vrlo brzo izbrisati iz pamćenja. Nema tu ničega posebno pamtljivog, a kamoli novog.