недеља, 29. децембар 2013.

The Blair Witch Project (1999)

Veštica iz Blera (1999) on IMDb
Kada su, sada već daleke 1999. godine, NATO zlikovci™ bombardovali Srbiju, desio se jedan od najspektakularnijih filmskih projekata u filmskoj istoriji. Nepoznati Daniel Myrick i Eduardo Sanchez udružili su snage kako bi snimili tzv. found footage film po imenu "The Blair Witch Project". Za neupućene, reč je o podžanru koji predstavlja pronađene i navodno istinite snimke, koji su naravno, po pravilu vrlo šokantni ili jezivi. Ovaj podžanr nije započet pomenutim filmom, njegovi počeci sežu u davnu 1980. godinu i jezivo-realistični i ozloglašeni "Cannibal Holocaust" čuvenog Ruggera Deodata, međutim slobodno se može reći da u horor žanru postoji vreme pre i posle "Veštice iz Blera". Između "Holokausta" i "Veštice", snimljeno je tek 4 filma ovog tipa, a posle Myrick-Sanchezovog čuda preko stotinu, a spisak poznatih horora je poduži: japanski 'Noroi', serijal 'Paranormal Activity' koji se i dalje eksploatiše, 'Cloverfield', španski serijal 'REC' i američki rimejk 'Quarantine', Romerov 'Diary of the Dead' , 'The Last Exorcism', 'Grave Encounters', 'The Bay', 'The Conspiracy', 'The Dyatlov Pass Incident', 'Area 51' Orena Pelija, a radnja jednog od njih odvija se čak i na Mesecu, u filmu 'Apollo 18'.
Ono što je spektakularno kod ovog filma je podatak da su Myrick i Sanchez za njegovo snimanje utrošili tričavih 60K dolara i odlična marketinška kampanja koja je pratila najavu ovog dela, kao i izvestan kvalitet, omogućili su zaradu od nestvarnih 248 miliona dolara. Jasno je kao dan da je ovakva astronomska zarada, klasičan san prosečnog Srbina da ne uloži ništa a dobije sve, uzrokovala pravu pomamu za eksploataciju ovog podžanra. "TBWP" je imao sreću da ih zaobiđe fama koja je izmučila Deodata i njegovo čedo - publika je blagonaklono gledala na ovu jezivu priču o veštici iz Blera koja maltretira troje studenata koji istražuju legendu o njoj. "Cannibal Holocaust" je bio isuviše realan što je dovelo do optužbi da je reč o snuff filmu, plus je eksplicitno prikazano mučenje i klanje životinja što je doživelo osudu društava za zaštitu životinja, pa nije doživeo ovu tzv. sudbinu Pepeljuge poput "Veštice". Džabe kultni status, ne živi se od vazduha. Iako je, dakle, kasnije snimljeno mnogo ovakvih filmova, iako su neki od njih bili veoma dobri i odlični, tek je Orenu Peliju pošlo za rukom da sa njegovim "Paranormal Activity" ponovi čudo i ostvari finansijski uspeh ogromnih razmera.
No, da se vratim "Veštici iz Blera". Radnja je izuzetno prosta - troje studenata nestalo je u šumama Merilenda. Oni su snimali dokumentarac o lokalnom mitu o veštici i iznenada su nestali bez traga. Jedino što je ostalo iza njih bili su snimci koji otkrivaju šta im se tačno dogodilo. Kao što sam ranije pomenuo, film je imao strašnu markentišku kampanju, trejler je bio nestvarno realan, pa se i danas živo sećam kako sam se "usrao" kada sam ga video prvi put. Zaista je to bilo ludački realno upakovano i zamišljeno.
Pre neki dan, odlučio sam da nakon zaista dugačke pauze, ponovim gledanje ovog filma. Zaista se ne sećam kada sam ga poslednji put gledao, ali bilo je davno i na moju veliku žalost mnogo jači utisak je ostavio pri ranijim gledanjima nego sada. Razlog je vrlo jednostavan - oštrica straha mi je zaista otupljenja posle gledanja stotine i stotine horor filmova, a mogu da dodam da je ova pauza od nekoliko godina i prilično živo sećanje na "Paranormal Activity" uticalo na osećaj kao da gledam istu radnju samo smeštenu na drugu lokaciju. Poenta je u konceptu, da je "Veštica iz Blera" prilično dosadan film dok nešto ne počne da se dešava. Međutim, to ne utiče na moj stav da je ovo više nego dobar horor koji zauzima značajno mesto u istoriji horor žanra, samo sam ja omatorio i oguglao na neke stvari.



уторак, 24. децембар 2013.

Truth or Dare (2012)

Istina ili Izazov (2012) on IMDb
Na moju veliku žalost, u poslednje vreme me je baš "ukakilo" da gledam neka neubedljiva i glupava ostvarenja. Jedan od razloga je slaba ponuda, drugi loš izbor i davanje prilike neizvikanim filmovima, treći razlog je prilično iskorišćena lista za gledanje, a četvrti - umor. Zbog toga mi čak i odgovara da gledam ovakve nezahtevne filmove, horore koji su klasična "ispaša mozga". Tako sam naišao na britanski slešer po imenu "Truth or Dare" iz 2012. godine, nazvanom po tradicionalnoj igri mladih zapadnjaka, u našem narodu najsličnije igri zvanoj "Masne fote". Jedna takva igra na razuzdanoj žurezi otima se kontroli pa školski siledžija nalupa štrebera bogataša koji je zacopan u njegovu devojku. Sledeće godine, siledžijino društvo i sada bivša devojka, dobijaju poziv na rođendansku žurku kod istog tog štrebera. Iako ga niko nije video od prvopomenute žurke, iako se niko ne druži s dotičnim, iako je lokacija neka vukojebina, ova družina prihvata poziv, nesvesna da je umesto noći žestoke proslave očekuje osvetoljubivi ubica.
Koliko god ne voleo slešere, eto, ponekad im dam priliku. Ovoga puta reč je o još jednom filmu skromnog budžeta od otprilike milion dolara. "Truth or Dare" ipak nije toliko očajan film, kolikone nudi ništa novo i obiluje klišeima. To je klasična boljka ovakvih filmova, što je ovde pokušano da se ispegla zaokretom u priči, ali opet je to nedovoljno ubedljivo. Treba li da istaknem i da u svemu ovome ima vrlo malo horora? To je možda i glavni razlog zbog čega "Truth or Dare" nikako ne bih preporučio fanovima horor žanra, čak sam se ozbiljno dvoumio da li je potrebno da o njemu pišem ovaj kratak osvrt. 

четвртак, 19. децембар 2013.

Curse of Chucky (2013)

Curse of Chucky (2013) on IMDb
Jedna od najuspešnijih slešer franšiza sa lutkama tj. lutkom u ulozi glavnog negativca, doživela je novo osveženje - glavni i odgovorni za lutka Chuckyja i "Child's Play" serijal, Don Mancini, uspeo je da devet godina nakon, činilo se poslednjeg, skupi novac za snimanje šestog dela po imenu "Curse of Chucky". Iako sam pogledao stotine horor filmova, moram priznati da ovih sa lutkama ubicama ima i više nego što bi se očekivalo, ali uglavnom su to loši filmovi, čast izuzecima kao što su npr. "Pin", "Magic", "Dolls", delimično "Tourist Trap". Kada pominjem loše filmove, sigurno ih predvodi franšiza "Puppet Master" sa čak 11, mahom besmislenih nastavaka. "Child's Play" dakle ima šest delova (za sada) i "Curse of Chucky" je tek drugi koji sam pogledao.
Gledao sam, naravno, prvi deo "Child's Play", mada prilično davno, ali nisam bio previše oduševljen, a ni razočaran. Jednostavno, po mom mišljenju reč je o tek prosečnom filmu. Kada sam po netu čitao o nastavcima, shvatio sam da su, očekivano, pali u kvalitetu i otišli u neke vode koje me nisu preterano privlačile - suviše je tu lošeg humora za moj ukus ili pak nebuloza. Da je ponuda bolja, verujem da ne bih pogledao ni "Curse of Chucky", ali situacija je "daj šta daš".
Radnja prati Nicu, devojku u invalidskim kolicima, koja okuplja porodicu nakon majčine brutalne smrti. Ona počinje da sumnja da iza svega stoji veliki, čudni lutak kojeg je dobila poštom, ali joj naravno niko ne veruje. Iako je Mancini imao 5 miliona dolara, ispostavilo se da je to u današnje vreme nedovoljno za ozbiljniji film, posebno zahtevan u segmentu efekata, jer glavnu ulogu igra zaposednuti lutak Chucky, koji je fino odrađen, ali to je previše CGI-ja za nekoga ko voli efekte iz filmova koji su snimani osamdesetih. Zanimljivo je da je Brad Douriff pozajmio lutku glas, čak se i pojavljuje u flešbek scenama, a kao da je pravi Srbin uspeo je da u ulogu Nice progura svoju kćer Fionu. Ponovo ističem da nisam ni fan ni neko ko je ispratio priču u prethodnim delovima, tako da sam tek pomoću googla po završetku filma skapirao završnicu, ali "Curse of Chucky" sigurno nije neko delo koje zavređuje posebnu pažnju. Možda samo zagriženih fanova.

недеља, 15. децембар 2013.

Bloody Homecoming (2012)

Bloody Homecoming (2012) on IMDb
Tri godine nakon tragične nesreće u kojoj jedan od učenika pogine na tradicionalnoj tzv. "Homecoming" igranci, grupica prijatelja preminulog očekuje novu igranku. Ovoga puta, u njihovom uspavanom južnjačkom gradiću, posetiće ih pojava koja seje smrt po mračnim i usamljenim hodnicima srednje škole. 
"Bloody Homecoming" je nezavisni slešerčić, skromnog budžeta za današnje uslove od oko 3 miliona dolara iza koga stoji ekipa nepoznatih i nepriznatih autora, a ni glumačka postava nije spektakularnija. Komentari na ovaj očigledan omaž slešerima 80-ih kreću se od zadovoljavajujićih utisaka pa do najgoreg pljuvanja, a meni je, kao i obično kada je ovaj tip horora u pitanju, prilično teško da pronađem bilo šta dobro. Jednostavno, ne volim slešere, zaista je u nekoliko najboljih predstavnika žanra prikazan i obuhvaćen njihov kvalitet, a sve ostalo što se snimi je preveliki deja vu, plus što ljudi koji snimaju ovakve filmove uporno forsiraju iste klišee i zaplete. Realno, "Bloody Homecoming" me je "izgubio" negde već na samom početku, saznanjem da se radi o ubici koji proganja srednjoškolce i jako mi je bilo teško da me zainteresuje da sa pažnjom pratim radnju do kraja. 
Međutim, kako je poznato da neki ljudi baš vole slešere, njima bih preporučio da ga ne propuste, jer to je to - ima uvodu kome gine jedan lik, zatim odgovorni za njegovu smrt posle nekog vremena postaju lovina nepoznatog ubice, a valjda i otkriće njegovog identiteta pošto to baš nisam najbolje ispratio. Za sve one koji nisu ljubitelji ovog podžanra, "Bloody Homecoming" sigurno nije delo zbog će se iko kajati što ga je eventualno propustio pogledati.

среда, 11. децембар 2013.

Asylum (1972)

Asylum (1972) on IMDb

S vremena na vreme poželim da se počastim nekim filmom snimljenim pre sedamdesetih godina prošlog veka, što bi narod rekao starim filmom. Međutim, svi dobro znamo da je podela na dobre i loše filmove mnogo bitnija od one na stare i nove. Ovoga puta, gle čuda!, nije reč o nekom filmu sa Vincentom Priceom u glavnoj ulozi, posebno iz perioda saradnje sa Cormanom, kakve uvek gledam s guštom, već se radi o omnibusu pod nazivom "Asylum". Radi se o delu iza koga stoji čuvena britanska kuća Amicus Productions. Ta producentska kompanija, tačnije njeni filmovi ponekad su mešani sa onima iz daleko poznatije kuće Hammer Films Production, pretežno zbog sličnog vizuelnog stila, ali i angažovanja velikih zvezda poput Cushinga i Leeja za glavne uloge. Ova filmska kuća prevashodno je poznata po horor filmovima, i to tzv. portmanteau filmovima. Prevedeno na srpski, snimili su više omnibus dela u periodu od 1964-1980. godine.
Kada je u pitanju ovaj omnibus "Asylum", on je sačinjen od pet segmenata - četiri priče pričaju pacijenti mladom psihijatru dr Martinu koji se javlja povodom oglasa za posao u privatnoj ludnici dok sve uokviruje ta peta priča vezana za njegovo testiranje da li će ili ne dobiti posao. Naime, upravnik ludnice je postao invalid, vezan za kolica posle napada jednog od pacijenata. On uslovljava dr Martina da porazgovara sa pacijentima koji su "neizlečivo ludi" i otkrije koji od njih je dr Starr, bivši upravnik koji je doživeo nervni slom i u ludilu ga teško povredio. Ako uspe u tome, čeka ga fotelja upravnika.
Prvi segment je nazvan "Frozen Fear" i ovo je priča pacijentkinje koja je skovala plan sa ljubavnikom da se reše njegove prebogate žene. Ali, avaj, grešni par zanemario je gospođino bavljenje voodoo magijom. Ne bih dalje da otkrivam, pošto je po meni, ovaj deo i najbolji u filmu, ali sama ideja o osvetoljubivom lešu i način tj. efekti kako je to realizovanu su za svaku pohvalu, naročito ako se uzme u obzir da je reč o filmu iz 1972. godine.
U narednom segmentu, Peter Cushing glumi misterioznog bogataša koji unajmljuje iskusnog i gotovo bankrotiranog krojača da mu sašije odelo za sina od tajnovite, čudnovate, šljašteće materije koja može da pokrene čak i mrtve. Naravno, krojač će to saznati na, recimo, strahovit način, ali će bar preživeti da to ispriča mladom psihijatru. Ovo je manje upečatljiv deo, ali zadržana je neobičnost. Plus, tu je i takva legenda u ulozi bogataša da samo zbog njegove pojave vredi pogledati.
Treći segment priča devojka koja psihijatra upoznaje s činjenicom da je ona i ranije bila u ovom azilu. Kada su je pustili kući, njen brat i medicinska sestra su je držali pod stalnom prismotrom i kontrolom što vodi ka poseti njene izmišljene prijateljice Lucy i krvavom raspletu. Ovde su angažovane dve vanserijske lepotice Charlotte Rampling i Britt Ekland, pa je ugođaj potpun.
Poslednju priču priča doktor Byron koji radi na "preseljenju" duše u malu lutku sa glavom čiji je lik rađen po njegovom. On planira da oživi tog lutka.
Ova priča je najviše vezana sa okvirnom pričom, pošto dr Byron uspeva u svojoj nameri, a njegov lutak čak uspeva da ubije i vlasnika ludnice. Sem toga, i njen rasplet vodi ka konačnom raspletu, što je sve fino skockano i zamišljeno. Ali i nemoguće za opis bez spojlovanja, pa ću samo istaći da je "Asylum" zanimljiv horor omnibus, sa standardnim nedostatkom - teško da današnjoj publici može biti imalo strašan. Možda će to nekom čak izgledati i naivno ili nevino, ali bar su u to vreme filmadžije bile maštovitije nego u današnje vreme.

петак, 6. децембар 2013.

Fright Night 2: New Blood (2013)

Fright Night 2: New Blood (Video 2013) on IMDb

Davne 1985. godine snimljen je, bar po mom mišljenju, jedan od boljih, zabavnijih i zanimljivijih horor filmova koji je obradio temu vampira. Reč je o horor komediji "Fright Night" Toma Hollanda u kojoj se u ulozi vampira istakao upečatljivi Chris Sarandon, Roddy McDowall je bio sjajan u ulozi šarlatana/lovca na vampire Petera Vincenta, a klinci William Ragsdale i Stephen Geoffreys su dočarali srednjoškolce Charleya Brewstera i "Evil" Eda Thompsona. Film je zaista doživeo veliki uspeh u bisokopima te je već dve godine kasnije snimljen i nastavak "Fright Night II" u kome su uloge reprizirali Ragsdale i McDowall i koji nije bio ni približno uspešan kao original. 
Usled oseke svežih ideja i mode rimejkovanja, ni "Fright Night" nije bio pošteđen, pa je oskrnavljen modernom verzijom iz 2011. godine. Ipak, koliko god ga se neki fanovi horora grozili i tvrdili da je loš, po meni je rimejk sasvim gledljiv film, naravno ne u rangu originala, ali nisam imao posebnih zamerki i otprilike sam među retkima kojima se ovaj rimejk dopao. U pitanju je bioozbiljan projekat, uloženo je u produkciju 30 miliona dolara, a glumačku postavu činilu su Colin Farrell u ulozi vampira Jerryja Dandrigea, David Tennant je bio Peter Vincent, Christopher Mintz-Plasse igrao je "Evil" Eda, a Anton Yelchin je tumačio ulogu Charleya Brewstera. 
I sve ovo nije bilo dovoljno, neko je odlučio da snimi i nastavak rimejka, a koliko je sve to ozbiljno bilo najbolje govore podaci da su preuzeti svi ovi likovi i naziv. To je jedina sličnost i veza između filmova. Na to dodajte i da je vampir Jerry sada vampirica Gerri, da je reč o direct-to-video filmu i da je sniman u Rumuniji i već možete da oblikujete sliku na šta je to ispalo.
U glavnoj ulozi je dakle vampirica Gerri Dandridge koja je seksi profesorka danju, a noću je predatorka žedna krvi koja traga za posebnom devicom čija će joj krv omogućiti da ne ispija krv ljudima samo noću već i danju. Ona drži predavanja na nekom fakultetu u Rumuniji na koji stiže Charley Brewster na studije, zajedno sa nerazdvojnim drugarom "Evil" Edom i devojkom s kojom je u komplikovanoj vezi. Naravno, upravo ona je ta devica koju Gerri traži. Charley i Ed potražiće pomoć Petera Vincenta, voditelja prevaranta reality showa zvanog "Fright Night".
Kao što se da primetiti, radnja nije originalna, samo je malo obrađena, budžet je bio takav da sve pršti od CGI efekata, a glumačka postava je posebna priča. Osim Jaime Murray u ulozi vampirice, svi ostali su bez veze i kasting je baš loše odrađen. Will Payne kao Brewster je žalosno iritantan, a Sean Power kao Vincent je jadan. "Fright Night 2: New Blood" je maksimalno šablonski odrađen i zaista ne zaslužuje pažnju gledalaca. Ne pomažu ni sise ni dupeta kojih bar ima u solidnom broju scena.

понедељак, 2. децембар 2013.

Versus (2000)

Versus (2000) on IMDb
Priznati japanski filmski radnik Ryuhei Kitamura, koji se poslednjih godina probio do Holivuda, pa tako stoji iza filmova "The Midnight Meat Train" i glupavog "No One Lives", na početku je bio mnogo aktivniji kod kuće te je za kratko vreme snimio nekoliko horor filmova - "Down to Hell", "Versus", "Alive", "Aragami". Za šest godina režirao je četiri horor filma, a onda je usledila petogodišnja pauza u horor žanru do američkog prvenca. Kako sam pogledao oba njegova američka dela, odlučio sam da pružim priliku Kitamurinom najboljem filmu iz njegove postojbine - "Versus", koji se ionako već duže vreme nalazio na mojoj listi za gledanje.
Ovaj nezavisni japanski film, imao je skroman budžet od tek 400 hiljada dolara, njegovo snimanje i produkcija trajali su prema Kitamuri dve godine i stekao je kultni status vremenom. "Versus" nije klasičan predstavnik J horora, ovde nije glavni negativac mala devojčica, duge crne kose, a sem toga mnogo je dinamičniji u odnosu na poznatije japanske horore. Tačnije, ovo je akcioni horor gde je izmešano nekoliko žanrova - "Versus" je miks vesterna, samuraja, borilačkih veština, horora i komedije. 
Radnja je prilično komplikovana za takva sredstva: U svetu postoji 666 portala koji povezuju ovaj svet i tamnu stranu. Ti portali su sakriveni od ljudi. U Japanu se nalazi 444. portal u tzv. Šumi uskrsnuća u kojoj se neplanirano nađe grupa okrutnih kriminalaca, nepoznata devojka i odbegli robijaš. Njihovi problemi počinju kada oni koje ubiju i sahrane u šumi počnu da se vraćaju iz mrtvih pod kontrolom zlog duha koji se takođe vratio iz daleke prošlosti kako bi dobio ono što mu pripada.
Dakle, reč je o priličnom disbalansu između teme i finansijskih sredstava, ali je to Kitamura vrlo znalački uspeo da prikrije. Gotovo čitav film radnja se odvija u šumi, "Versus" obiluje scenama tuča, mačevanja, pucnjave ima koliko želite. Ti zombiji ili bolje rečeno nemrtvi su sasvim korektno odrađeni i tu nisam imao većih zamerki. Ipak, moram priznati da mi se ovaj Kitamurin film nije dopao. Jedan od razloga je što mislim da previše dugo traje. Suviše je tu repetativnosti scena, upravo te tučnjave se odvijaju u nedogled i poprilično su me smorile, kao i komični segment filma pošto je po mom mišljenju apsolutno besmislen i nepotreban. Sem toga, previše je i likova u filmu, bar tri-četiri su mogla slobodno da se izbace iz scenarija. Sve ovo je ostavilo na mene utisak da je "Versus" imao odličnu ideju i zaista talentovanog Kitamuru, ali da se ovaj zaigrao u svemu tome i na kraju preterao. Zaista ne bih mogao da zamislim sebe da još koji put pogledam ovaj film.

среда, 27. новембар 2013.

War of the Dead (2011)

War of the Dead (2011) on IMDb

"War of the Dead" (dugo je radni naziv glasio "Stone's War") je još jedan horor film smešten u vreme Drugog Svetskog rata, snimljen 2011. godine u američko-italijansko-litvanskoj koprodukciji. Neki izvori s neta tvrde da je to najskuplji film sniman u Litvaniji, a budžet je iznosi valjda tek nešto više od milion dolara. Radnja se odvija 1941. godine kada mešoviti američko-finski odred kreće u misiju pronalaska i eliminisanja ruskog bunkera. Na njihovom putu, upadaju u zamku pa su primoranina povlačenje u dubinu šume. U toku noći napadaju ih kako leševi ruskih vojnika tako i njihovih saboraca koji su izginuli u toj zasedi. Nekolicina preživelih na čelu sa kapetanom Stoneom uspeva da pobegne, naleti na preživelog ruskog vojnika koji ih vodi do bunkera na koji su se namerili kako bi dovršili misiju, ali i otkrili kako su se vojnici vratili iz mrtvih.
Kao što se da primetiti iz opisanog, scenarista očigledno nije bio neko ko poznaje istoriju pošto su ovde Finci saveznici 1941. godine, a oni su bili na strani nacista u Drugom Svetskom ratu. Film otvara i scena u kojoj nemački naučnik pretvara Rusa u zombija, a to se dešava 1939. godine kada su Nemci i Rusi bili na istoj strani. Na žalost, ovo prekrajanje istorijskih činjenica nije jedini greh filma.U scenario su ubačeni još neki elementi, poput misterioznih predmeta oblika pentagrama od kojih je jedan prikazan na ovom posteru u prilogu, koji igraju ulogu u ovom oživljavanju mrtvih, ali kakvu nije pojašnjeno do kraja. Osim solidno dočarane atmosfere rata i lepih scenografija, "War of the Dead" nema praktično ništa dobro. Radnja je dosadna, nedovoljno jasna, a najveći propust su likovi koji su dosta klišeizirani, a glumci koji ih igraju su loši. Naravno da ne pomaže ni to što se čitav film dijalozi vode na engleskom jeziku koji govore i Finci i Rusi, uz maksimalno isforsiran naglasak koji iritira. Šta tek reći o letećim zombijima koji u bliskoj borbi odjednom gube te sposobnosti? Sve ovo ostavlja vrlo loš utisak, pa bih rekao da "War of the Dead" nije čak ni film za jedno gledanje.

субота, 23. новембар 2013.

World War Z (2013)

Svetski rat Z (2013) on IMDb

Nakon ogromnog književnog uspeha koji je doživela novela Maxa Brooksa "World War Z: An Oral History of the Zombie War"bilo je za očekivati da ona bude pretočena u film. Kako je ova novela specifično pisana, kao skup svedočenja preživelih apokaliptičnog rata sa zombijima, ona je iskorišćena tek kao inspiracija za holivudski blockbuster naziva "World War Z". Knjigu posedujem i čitao sam je par puta, ali kako donosi pregršt informacija, kao i njen prethodnik "The Zombie Survival Guide" mogu da povučem jasnu paralelu između nje i filma, pa izričito upada u oči da se u filmu iz nekog razloga odustalo od sporohodajućih zombija. Kapiram da je razlog za to kako bi se pojačao intenzitet radnje i stvorila napetija atmosfera. Sem toga, u filmu nije ispraćen uzročnik zombi infestacije - u knjizi je reč o virusu Solanumu koji je fatalan i neizlečiv, koji se prenosi između ostalog i kontaktom sa krvlju zaraženih. U filmu u jednoj sceni čak glavni junak koga inače igra Brad Pitt, naguta se krvi zombija koji ga pokušava ugristi, ali do transformacije ne dolazi. Dakle, ako ste neko ko se drži detalja, ovakve stvari će vam sigurno zasmetati. Kao što sam pomenuo, ovo je holivudski "razbijač bioskopskih blagajni", u njegovu produkciju je uloženo 190 miliona dolara, angažovan je Brad Pitt, dok ostalu glumačku postavu popunjavaju manje poznati glumci koji su fino odradili svoj deo posla.
Radnja prati bivšeg istražitelja UN-a Gerryja Lanea i njegovu porodicu koja se iznenada nađe u sred pandemije misteriozne infekcije koja čitavu ljudsku populaciju pretvara u horde bezumih zombija. Njih spasavaju njegove bivše kolege uz bitan uslov - da krene u istraživačku misiju kako bi otkrio uzrok ove bolesti i pokušao da dođe do leka. Uslediće mahnito putovanje oko sveta na kome se Lane izlaže užasnim opasnostima kako bi došao do odgovora pre nego što se ljudska civilizacija potpuno raspadne.
Holivudska produkcija omogućila je dakle da "World War Z" bude film koji je lepo realizovan u mnogim segmentima, a dobra reklama je producentima donela fantastičnu zaradu od skoro 350 miliona dolara zbog čega je ovo jedan od najuspešnijih filmova ove tematike. I zaista, "WWZ" je svakako dinamičan film koji obiluje akcionim scenama, ima tu dosta jurnjave, pucačine, sumornost apokalipse koja kuca na vratima je verno dočarana, brzi zombiji jačaju lučenje adrenalina. Međutim, ovde se javlja stari problem - filmovi u kojima su zombiji glavni negativci teško da mogu doneti nešto novo ili do sada neviđeno, što ni ovom filmu ne uspeva da nadomesti, koliko god sve to lepo upakovano izgleda. "World War Z" jeste jedan od boljih zombi filmova, naročito posle dugogodišnjeg zatišja nakon "28 Days Later", rimejka "Dawn of the Dead", "REC", filmova koji su vratili zombije u prvi plan u horor žanru. Dakle, nemojte imati prevelika očekivanja od ovog filma i možete dobiti solidnu zabavu.

уторак, 19. новембар 2013.

Below (2002)

Ispod površine (2002) on IMDb
Redovniji i revnosniji čitaoci ovog bloga verovatno su do sada naučili da potpisnik ovih razmišljanja tj. ja, gajim poseban afinitet prema horor filmovima koji dislociraju radnju iz savremenog doba u periode velikih ratova (ovde naročitu prednost dajem Drugom Svetskom ratu, posebno kada su glavni negativci Nemci, pošto je njihova koreografija bila vrlo upečatljiva, a ideologija veoma okultna što promovišu mnoge teorije). "Below" je film iz 2002. godine koji je donekle ispunio ove uslove - radnja se odvija u vreme Drugog Svetskog rata, ali nemački vojnici nisu glavni negativci. No, to nije posebno uticalo na kvalitet ovog filma.
Film je, inače, režirao David Twohy, čovek koji je režirao filmove iz serijala o Riddicku, a sem toga pisao je i mnoge scenarije (najzvučniji su oni za 'Critters 2', 'The Arrival', 'Waterworld', 'Warlock', 'The Fugitive' i pomenuti serijal sa Vin Dieselom u glavnoj ulozi). Njemu su u pisanju scenarija za film "Below" pomagali Lucas Sussman i mnogo poznatiji Darren Aronofsky, zaslužan za filmove poput 'Pi', 'Requiem for A Dream', 'The Fountain', 'Black Swan', 'The Wrestler'. Ovako "jak" tandem iza kamera privukao je i dosta poznatih i manje poznatih glumaca, pa je glumačka postava jedna od jačih u nekom horor filmu: Bruce Greenwood je odličan kao kapetan podmornice, Matthew Davis i Olivia Williams su vrlo dobri u svojim ulogama, a epizodisti su takođe na visokom nivou - Dexter Fletcher, Holt McCallany, Jason Flemyng, Nick Chinlund, Zach Galifianakis. Zaista impresivan niz.
Radnja se odvija tokom Drugog Svetskog rata na podmornici U.S.S. Tiger Shark. Njena posada kreće na nešto što bi trebalo da bude rutinska misija spasavanja. Međutim, posadu zarobljenu u uskim hodnicima i skučenom prostoru, očekuje strah koji vreba baš ispod površine okeana i duboko u ljudskoj psihi. 
E sad, čitajući ovakav opis radnje, neko može steći utisak da se ovde radi o nekakvom morskom čudovištu s kojim se sreću junaci ove priče, ali to nije tačno - "Below" je pre svega psihološki horor koji govori o "zločinu i kazni", o "grehu" i njegovim posledicama. Ovde jesu ubačeni duhovi u priču, ali više kao sporedni segment, okosnica priče je na ljudskoj psihi, kajanju, griži savesti. Ovaj film je verovatno jedan od najnepravednije zapostavljenih horor filmova, pošto je priča zanimljiva, a sva ova glumačka imena pomogla su da se ona ispriča kako treba. Posledica toga je da je prošao neprimetno na blagajnama bioskopa, a "Below" je zanimljiv i kvalitetan kome se može naći malo mana. Ipak, samo da napomenem, ovo nije klasičan ratni horor pošto je metaka ispaljeno tek 5-6, zato ne očekujte neku ludačku akciju, već uživajte u klasutrofobičnosti života podmorničara koji, kao da sam po sebi nije dovoljno strahovit, muče duhovi prošlosti.

четвртак, 14. новембар 2013.

The Dyatlov Pass Incident (2013)

The Dyatlov Pass Incident (2013) on IMDb

Čuveni finski filmski radnik Renny Harlin, koji između ostalog stoji iza naslova 'Strava u Ulici brestova 4', 'Umri muški 2', 'Alpinista', 'Deep Blue Sea', 'Driven', 'Exorcist: The Beginning', 'The Covenant', 'Mindhunters', ponovo se vratio u horor vode filmom "The Dyatlov Pass Incident". Projekat je nosio dugo radni naziv "The Devil's Pass", pa će ga neki od vas prepoznati po tom nazivu. Ovo je još jedan američki film koji se reklamira pod čuvenom holivudskom "krilaticom" da je "zasnovan na istinitim događajima". Kao što naziv filma sugeriše, reč je o misterioznoj pogibiji devet sovjetskih kros skijaša čija su tela pronađena u blizini njihovog kampa, a četvoro leševa je imalo povrede grudi i glave, dok je jedan leš pronađen bez jezika. Ta tragedija dogodila se davne 1959. godine, a verovali ili ne, njena misterija je i danas tema raznih teorija - od toga da ih je napao jeti ili tako neko snežno biće, preko vanzemaljaca, pa do, po meni najverovatnije teorije - da je te nesrećnike zatrpala lavina i da su se svi izvukli iz šatora, ali ubrzo pomrli od hladnoće.
Nažalost, Harlin nije odoleo trendu found footage filmova pa je "The Dyatlov Pass Incident" u stvari zapis o putešestviju američkih studenata koji dolaze na "Mrtvu planinu" (da, da, to je zaista naziv na jeziku lokalnih domorodaca, ali odnosi se na odsustvo divljači, a ne prisustvo zombija ;-) ), s ciljem da dođu do Prelaza Dijatlov kako bi rekonstruisali misteriozni događaj i eventualno saznali nešto više. Ovoga puta, ne radi se o FFF koji će vas izluđivati drmusanjem kamere, ovde je to izvedeno dosta podnošljivije, međutim, skoro do samog kraja čekaćete na akciju, a sve pre toga je prilično smarajuće čavrljanje. I kada se u filmu napokon nešto počne događati, Harlin počinje da gubi konce i počinje nabacivanje nekoliko horor tema - Filadelfijski eksperiment dominira, a frapantno je kako tamo neki američki kamerman zna ama baš sve o tom događaju. Sve to deluje dosta konfuzno, možda se i prebrzo odvija rasplet, pa krajnji utisak nije pozitivan. Moglo je to bolje da se sprovede, ali ako je u nečemu "The Dyatlov Pass Incident" uspeo to je da me zaintrigira da ga pogledam bar još jednom i razrešim eventualne dileme. Ono što bih svakako istakao i pohvalio je pojavljivanje nekakvih spodoba, koje npr. u traileru deluju pomalo bez veze, a u filmu nisu tako loše scene s njima. Kao i završna scena koja je vrlo jeziva. Šteta, ovo je imalo potencijala, pre svega zbog zanimljive priče i svih tih teorija koje je prate...

недеља, 10. новембар 2013.

The Crying Dead (2011)

The Crying Dead (2011) on IMDb
Ekipa TV emisije kreće na snimanje pilot epizode novog reality programa. Njihovo odredište je ozloglašena i napuštena bolnica za koju su vezane mnoge urbane legende. Već prve noći shvatiće da ti mitovi nisu izmišljeni.
"The Crying Dead" je film snimljen 2011. godine, dakle iste one u kojoj se pojavio "Grave Encounters", takođe found footage film o televizijskoj ekipi koju očekuje propast u napuštenoj bolnici dok pokušavaju da snime novi reality show kojim će se obogatiti. Da li je neko nekog pokrao što se tiče ideje, ne znam, međutim očigledno je da ova dva filma imaju gotovo pa preslikane radnje. Kao što je obično reč o filmovima ovog tipa i ovde se radi o preskromnom budžetu od tek 200 hiljada dolara. Valjda je i glavna poenta found footage manije da se što manje novca uloži, a taj način snimanja odlično pokriva sve finansijske nedostatke. Tako se i ovde ne može naći preterana zamerka na celokupan izgled filma, mada je jasno da se ovde itekako preteralo sa CGI-jem pa su duhovi ozbiljno izgubili na jezivosti zbog toga. Lokacija je sasvim dobra, ali kako je bukvalno sve već davno i više puta viđeno, teško da potpuno generički odrađen "The Crying Dead" može ikoga da zaplaši. Ko voli filmove sa ruiniranim i devastiranim bolnicama, kao i duhove, onda može da pogleda i ovaj film, mada bih u svakom slučaju pre preporučio pomenuti "Grave Encounters". 

среда, 6. новембар 2013.

Angst (1983)

Angst (1983) on IMDb
Nakon gomile lepih reči koje je o filmu "Angst" uputio dr Ognjanović na svom blogu, a kako se već duže vreme nalazi na mojoj listi za gledanje, na red je došao i ovaj austrijski film. Na tom blogu možete saznati kakvu je neslavnu sudbinu doživeo režiser ovog filma Gerald Kargl, kao i to da je film najpre osporavan, pre svega u samoj Austriji, ali i da je vremenom stekao kult obožavalaca.
Radnja prati čoveka koji izlazi na slobodu posle odsluženja kazne za ubistvo starije žene. On je povratnik u zločin, više od pola života je proveo u zatvoru, a prva i jedina želja kada izađe napolje mu je da ubija ponovo. Ništa žene, ništa masna hrana i hektolitri alkohola. Ovaj manijak odmah pokuša da ubije taksistkinju, ali ne uspeva, pa bežeći od nje provaljuje u kuću u kojoj žive devojka i njena bolesna majka i mentalno zaostali brat. Ubrzo počinje njegov krvavi pir i sadističko iživljavanje.
Iako nisam ljubitelj filmova koji se bave ovim temama i čija je okosnica u sadističkom maltretiranju i kasapljenju, "Angst" je svakako jedan od jezivo najrealnijih horora ovog tipa. Ne mogu da kažem da delim Ognjanovićevo oduševljenje, mislim da "Angstu" nedostaju neki detalji da bude kompletan i zaokružen film, ali priznajem da je ovaj psihopata iz filma jedan od najjezivijih i najbolesnijih likova koje pamtim. On je sam po sebi tempirana bomba, očigledan šizofrenik koji oseća zadovoljstvo kada ubija, a ceo lik je savršeno napisan i što je bitnije nestvarno dočaran zahvaljujući Erwinu Lederu, glumcu koji ga je oživeo. Leder, malo je reći, briljira u ovoj ulozi, a čak se i njegova konstitucija i lik uklapaju perfektno. Kargl je pogodio kasting kao retko ko, a "Angst" sem glavnog negativca obeležava i zanimljiv stil snimanja, odlična atmosfera i neprijatna muzička podloga Klausa Schulzea. Scena u kojoj Lederov lik ubija devojku jedna je od najmorbidnijih i najtežih koje sam video, a odgledao sam stotine horora. Ako volite filmove o serijskim ubicama, "Angst" je svakako film za vas, ali budite spremni da iskusite pravi užas. 

субота, 2. новембар 2013.

Hell (2011)

Pakao (2011) on IMDb
Nemačka, za razliku od drugih evropskih zapadnih država, kaska na polju horor filmova već decenijama. Nešto se kao bude poslednjih godina, mada sve je to mršavo i svakako ispod potencijala kakav poseduje jedna velika i bogata država. A ne treba zaboraviti i na značaj nemačke kinematografije koja je npr. u vreme nemog filma bila svakako najznačajnija u horor žanru. Vremenom su taj primat izgubili, počelo je to još u doba nacista, ali daleko od toga da nije bilo kvalitetnih filmova, međutim mislim da publika ipak očekuje više i to s pravom. Ipak, uvidom u ovaj link shvatio sam da ima materijala da se pogleda nekoliko zanimljivih naslova, pa ću se potruditi da ih nabavim i predstavim na ovom blogu.
Za početak, izabrao sam "Hell" iz 2011. godine. Kako oko godinu dana učim nemački, odmah sam primetio da je neko na IMDb-u preveo naslov "Pakao" što bi bilo u redu da je ovo engleska reč. Tačniji prevod bio bi "Osvetljenost" ili "Svetlost", što i sugeriše kakvu radnju da očekujete, jer reč je o post-apokaliptičnom filmu. Temperatura je na planeti do 2016. godine porasla za 10 stepeni i Sunce je naravno spržilo sve, hrane nema, vode takođe. Glavnim junacima, koji pokušavaju da se prebace do planina verujući da je tamo podnošljivije, kao da Sunce nije dovoljan neprijatelj, isprečiće se grupa kanibala...
Iskreno, nikada nisam bio preterani ljubitelj filmova u kojima su glavni negativci kanibali, kao izraziti predstavnik realnog horora. Ja volim da se zastrašujem fikcijom, a ne kanibalima i manijacima. Saznanje da se radi o njima, stavilo je film "Hell" u težak položaj iz koga se nije izvukao. Jedan od razloga je i taj što sam gledao verziju sa francuskom sinhronizacijom što me je smorilo, jer sam želeo da gledam film u originalu u sklopu mog usavršavanja tog jezika. Dalje, koliko god bio niskobudžetan i koliko god da se to uglavnom ne primećuje, ovaj film me nije posebno zainteresovao. Likovi nisu neki za kojima bi se moglo patiti, a radnja je previše razvučena za moj ukus što me je na trenutke nenormalno umaralo. Maltene, nikako da se nešto desi, a i kad se konačno dogodi, ispostavi se da je reč o nečemu što je meni nezanimljivo. Zbog svega ovoga, "Hell" teško da može da dobije prelaznu ocenu od mene, reč je tek o filmu koji sam pogledao i verovatno ću ga vrlo brzo izbrisati iz pamćenja. Nema tu ničega posebno pamtljivog, a kamoli novog.

понедељак, 28. октобар 2013.

I Walked with a Zombie (1943)

I Walked with a Zombie (1943) on IMDb


Mlada negovateljica Betsy odlazi na jedno karipsko ostrvo kako bi negovala Jessicu, suprugu vlasnika plantaža šećerne trske. Deluje da Jessica boluje od neke vrste mentalne blokade kao posledice groznice. Kada se Betsy zaljubi u tog "kralja šećera", ona odluči da izleči Jessicu uz pomoć lokalnog stanovništva kako bi dala izabraniku njenog srca ono što ona misli da traži. To je uvodi u zastrašujući svet voodoo magije.
Ovo bi ukratko bio opis radnje klasika "I Walked with a Zombie" iz 1943. godine, filma iza koga je stajao dvojac Val Lewton i Jacques Tourneur. Ovo delo iz RKO Pictures produkcije, jedan je od najneobičnijih horor filmova o zombijima - posebno što ovde nije reč o tim nemrtvim bićima kakvim ih je učinio popularnim Romero, već o izvornim zombijima iz voodoo mitologije. Dakle, reč je o stvorenjima nad kojima postoji kontrola, pa ovde nećete moći da vidite njihovu neutoljivo glad za ljudskim mesom i mozgovima kao npr. u legendarnom filmu "Return of the Living Dead". Sem toga, kao što pretpostavljate, ono što je bilo jezivo 1943. danas teško da ikoga može da zaplaši. zbog toga, istakao bih da je "I Walked with a Zombie" film koji ima mnogo veći kvalitet na drugim poljima nego što su strava i užas. Priča je zanimljiva i neuobičajena, prožeta dobrom dramom, a tanka linija između verovanja zapadne kulture i voodoo-a se stalno prelazi što vodi ka neočekivanom raspletu. Zanimljivo je da je ovaj film u početku bio osporavan od strane kritičara, a da su kasnije usledile pohvale. Ovo svakako nije film za one koji su ljubitelji kasapljenja i modernih zombie infestacija, kao ni za one koji očekuju ne znam kakav horor, ali to ne znači da ljubitelji horor žanra treba da ga zaobiđu, ako ništa drugo zbog učenja istorije žanra i zbog činjenice da ne postoje stari i novi filmovi već dobri i loši.

четвртак, 24. октобар 2013.

Empty Rooms (2010)

Empty Rooms (2010) on IMDb
"Empty Rooms" je klasičan primer tzv. indie filma, dakle očekujte low budget i to maksimalni. Koliko je ovo nezavisan film možda najbolje govori podatak da ćete na mreži naći poster samo na sajtu IMDb. Radnja je prežvakana: samohrana majka i njen maloletni, autistični sin useljuju se u novu kuću, međutim ubrzo počinju da ih terorišu natprirodni entiteti. Kao što vidite, reč je o još jednoj horor priči s duhovima, uz mali "začin" u vidu toga što je dečak autističan i nem. To je iskorišćeno kako bi njegova majka bila prikazana kao "child molester" i za ništa više od toga. Ovde moram da prokomentarišem da ovog dečaka igra Charlie Khoudsi, ružnjikavi klinac koji srećom nema više snimljenih filmova od ovog, a jedino logično objašnjenje je da je ovaj posao dobio preko veze.
Kako se radnja filma 98% odvija u toj kući, kako je budžet bio praktično nepostojeći, ne treba da čudi ni to što ni glumci nisu poznati, a ni režiser. Rezultat svega toga je do zla Boga dosadan film, gde se većina radnje zasniva na ostavljanju ovog autističnog dečaka u drugoj sobi, prikazivanje duha u njegovom prisustvu, onda sledi njegov vrisak i dotrčavanje unezverene majke. Njenih krupnih kadrova, tačnije tih kadrova njenog lica i raznih ekspresija ćete se baš nagledati, što mi je na momente delovalo čak i komično. Jasno je da je zbog svih tih detalja, ovo film u kome je akcenat ipak stavljen na neki dramski element, ali ponavljam, meni je to sve bilo jako, jako dosadno i nezanimljivo. Čak je i kraj bio donekle očekivan. Postoji mnogo boljih načina da potrošite vreme nego što je gledanje filma "Empty Rooms".

недеља, 20. октобар 2013.

58. Beogradski sajam knjiga - izveštaj

Kao što bi trebalo da znate, danas je počeo 58. po redu Beogradski sajam knjiga, jedna manifestacija koja pokušava da ovu našu duboku nekulturnu zemlju trgne iz kandži pakla i ludila, a trenutno stanje najbolje opisuju danas izgovorene reči Ljubivoja Ršumovića koji je imao tu čast da otvori Sajam: "Pismen narod čita, a nepismen sluša, pismeni razmišlja svojom glavom, a nepismen tuđom". Slažem se da je najveća mana ovog događaja, kao i obično, gužva i cena ulaznica (čak bih prokomentarisao da je sramotno da se za ovako nešto plaća karta, posebno što se taj novac sigurno ne vraća nazad u kulturu). Ipak, poslednjih godina sam redovan posetilac, pa sam tako, usled predstojećih obaveza, već danas otišao do Sajma.
Prethodno iskustvo me je naučilo da poseta ovakvom događaju zahteva veliko strpljenje, dobru volju i definitivno zavidnu kondiciju, jer zaista ima puno toga da se obiđe, broj izlagača se na ovogodišnjem sajmu približio brojci od pet stotina. Osim svega navedenog, preporuka je da se pripremite i tako što izdvojite malo slobodnog vremena i napravite listu naslova koji vas zanimaju, saznate ko su izdavači, kao i cene u maloprodaji u najvećim lancima Delfi, Laguna ili Vulkan (a i na sajtovima izdavača, naravno, gde su postavljene).
Pošto je moje interesovanje usko vezano za horor literaturu, a kako smo država prilično siromašna ponudom takvih naslova (plus, sve vredno moje pažnje sam već ranije nabavio), ovogodišnja must have lista nije bila podugačka, ali kako bih vam skratio lutanje prikačiću neke od naslova sa uporednim cenama iz maloprodaje i sa sajma:
Ovde napominjem da je ova cena za "Strvinarsku utehu: Otvaranje i Završnicu" uslovljena kupovinom još jedne knjige - tri knjige su 500 din. Međutim, "Središnjica" nije u toj ponudi, pa nju možete uzeti nezavisno od ove dve. Takođe, napominjem da ovo "s" iza cene označava sajamsku cenu.
Što se tiče "Isijavanja", cena na štandu Vulkana je 680 dinara za članove njihovog kluba čitalaca, a za one koji to nisu, kao na primer mene, je 760 din. što je čak i skuplje nego u redovnoj ponudi preko njihovog sajta!
Slična je situacija i sa nekim delima na Laguninom štandu, što je ova dva izdavača tj. Lagunu i Alnari svrstalo u rang najneprijatnijih iznenađenja sajma. S druge strane, mogu da uputim sve pohvale za izdavača koga proglašavam najboljim izdavačem ovogodišnjeg sajma, a to je "Čarobna knjiga". Cene su fenomenalne, mnoštvo je knjiga po 100 i 200 dinara, a npr. trilogija "Soj" se može kupiti za tričavih 1120 din. (u redovnoj ponudi je negde oko 2900 ako me sećanje ne vara). Moj potez ovog sajma je kupovina kompleta "Drakula" i "Drakula Nemrtvi" od ovog izdavača po ceni od 540 dinara!!! Samo "Drakula" pre sajma je na njihovom sajtu koštala 640 din., a komplet 1300. Dakle, "Čarobna knjiga" je zaista bez premca zaslužila sve pohvale i ovu besplatnu reklamu. :-)
Čarobna knjiga
Kao i prethodnih godina, na spratu je deo sa prodavcima polovnih knjiga, mada ne znam koliko je preporučljivo zalaziti tamo - cene su prilično jake, miris buđi dominira, a knjige su naslagane bez ikakvog reda i retko ćete naići na prodavce koji znaju šta prodaju. Najjači utisak je svakako štand "Sabe" iz Zemuna (mislim da sam dobro zapamtio ime). Na njemu dva starca od stotinu ljeta koji jedva sede, uslužnost i poznavanje materije jednako nuli (kao i na ogromnoj većini drugih štandova i preprodavaca i izdavača), a Kingove knjige složene na dno gomile. Na pitanje pošto su, lupaju cene iz glave, pa tako kod njih korišćena, polovna knjiga "Salemovo" košta 2000 dinara, a original nova kod Alnarija je 920. Neverovatno.
Naravno, moram istaći da sam se i s ovog sajma vratio kao iz posete "Tajnom vilajetu" kada su u pitanju nekupljene knjige, ali to već zavisi od nekih drugih faktora. :-)

Texas Chainsaw 3D (2013)

Teksaški masakr motornom testerom 3D (2013) on IMDb
Jedna od najuspešnijih franšiza "The Texas Chain Saw Massacre" (kažu na 8. mestu na top listi horor serijala po zaradi) mirovala je punih 7 godina od poslednje ekranizacije, a onda se neko dosetio da izvuče ovu temu iz zamrzivača i po šesti put je podgreje. Ovoga puta, ona ima ukus nedovoljno podgrejane sarme ili punjenih paprika što znači - odvratan. Ovaj serijal započet je istoimenim filmom davne 1974. godine i valjda opčinjenost njegovim finansijskim uspehom mnoge producente tera na eksploatisanje. Naime, originalni film koji je Tobe Hooper snimio za manje od 300 soma dolara zaradio je skoro 31 milion. Kasniji nastavci, svakako, bili su lošiji, mada koliko se sećam, kada sam odgledao original pre koju godinu nisam skapirao odakle tolika pomama za ovim filmom.
Za one koji ne znaju, ovaj serijal vrti se oko monstruoznog ubice zvanog Leatherface i njegove poremećene porodice kanibala. Snimljena su tri nastavka, jedan rimejk, jedan prequel i ovaj nesrećni "Texas Chainsaw 3D" koji je vrlo verovatno reboot ili peti deo, svejedno. Kao što su fanovi ovog serijala naviknuti, a i oni koji to nisu, i u ovoj 3D verziji pojavljuje se grupica nesrećnika koji će biti topovska hrana za Leatherfacea uz izvesne izmene - on je ovde usamljen, porodicu su mu masakrirali davnih dana, međutim do kraja filma dobiće novog saveznika. Ako neko ima toliko ludu želju da gleda ovaj film neka se zaustavi ovde, jer slede spojleri pošto moram da prokomentarišem "ludovanje" scenarista koji su ubacili u priču njegovu rođaku koja je kao beba jedina preživela taj porodični masakr. Naravno, preživeo je i Leatherface, a kako mu je to uspelo nećemo saznati do kraja. Scenaristi su zaista bili raspoloženi za proseravanje, pa sam zbunjeno gledao njihove dijaloge i konstrukciju priče čime su nemilosrdnog ubicu i njegove poremećene rođake maltene želeli da prikažu kao žrtve. Njihove ubice su prikazane kao najveći ljudski otpad što će kod glavne (anti)junakinje do kraja izazvati buru emocija i preobražaj ili bolje rečeno povratak korenima. Šta tek reći o crncu šerifu koji posle cirka trideset godina saušesništva u likvidaciji ozloglašene porodice i kinjenja od strane gradonačelnika najzad dočeka svojih pet minuta osvete i dopusti da Leatherface i njegova rođaka pobede? Zaista, scenario je pretrpan glupostima, klišeima, film nudi malo toga neočekivanog, gluma je na momente komična, te je rezultat svega toga nezanimljiv i dosadan film, a gomila gluposti će vas uglavnom izluđivati. Za ovaj film je remake iz 2003. godine sa Jessicom Biel, Jonathanom Tuckerom, Ericom Balfourom i R. Lee Ermeyem pravo remek delo te ga u svakom slučaju preporučujem za gledanje pre ovog 3D smeća.

уторак, 15. октобар 2013.

Isolation (2005)

Isolation (2005) on IMDb
"Isolation" je (ni)malo primećeni horor film koji nam dolazi iz Irske. Snimljen je još 2005. godine, a na pitanje zašto ga do sad nisam pogledao odgovor verovatno leži u tome što su mnogi drugi izvikaniji ili su imali iole bolje marketing. Naravno, ovo nije prvi horor film koji je snimljen u irskoj produkciji, još 1986. je snimljen glupavi "Rawhead Rex", dok su u poslednje vreme Irci aktivniji po ovom pitanju.  U poslednjih deset godina snimljeno je devet filmova, mada nisu svi čisto irski već uglavnom u koprodukciji s drugim zemljama, pretežno Velikom Britanijom. Sve je pokrenuo ultraniskobudžetni "Dead Meat" 2004. godine, usledili su upravo "Isolation" i "Boy Eats Girl" godinu kasnije, zatim "Shrooms" 2007., te "Legend of the Bog" iz 2009. Dve godine kasnije snimljen je "The Moth Diaries", a prošle godine čak tri horora - tunjavi "Citadel", "Grabbers" i brutalni "Stitches".
Ova brojka govori da je Irska sasvim solidno mesto za snimanje filmova, sigurno da tamo ima pregršt lokacija i gotskih mesta koja mogu poslužiti za stvaranje izvrsnog ambijenta, uz čuvenu i depresivnu ostrvsku klimu. Šteta je samo što se uglavnom ne snima nešto što ima veze sa brojnim legendama koje kruže u ovoj zemlji. Tako se i "Isolation" ne bavi natprirodnim temama već je reč o animal attack podžanru. Verovali ili ne, posle gomile divljih i opasnih zveri, filmski stvaraoci su se davno okrenuli i pitomijim, domaćim životinjama ili pak nekim potpuno bezazlenim, pa je ovde reč o mutiranim teladima. Dakle, nakon puževa, hrčkova, ovaca, sad su i krave došle na red. Mala digresija, nedavno se čak pojavio trejler za prikupljanje novca kako bi se snimio film u kome su veverice noćna mora čovečanstva, pa vi vidite dokle se ide u horor žanru.
Animal attack filmovi su sigurno najmanje jezivi predstavnik žanra, ali uz talentovanog režisera i dobre efekte može se postići ludačka napetost koja daje osnovni pečat ovakvim delima. U filmu "Isolation" reč je o eksperimentu koji naravno krene u pogrešnom pravcu. Naime, na izolovanoj farmi krava, bankrotirani vlasnik uzgaja krave na kojima se vrše genetski opiti kako bi se povećala plodnost ovih životinja. Kada se jedna od krava oteli, tele ugrize vlasnika farme, a veterinaru postaje jasno da nešto nije u redu i ona likvidira mladunče. Kada izvrše autopsiju, otkriće da je tele puno trudnih fetusa i degenerisanih hibrida od kojih jedan uspeva da pobegne te počinje potraga za njim, jer opasnost koja preti čovečanstvu je nezamisliva.
Prvo što upada u oči kod ovog filma je da nije reč o još jednom indie filmu čiji je budžet ravan budžetu fudbalskog kluba Partizan, ali nije ni epohalan - reč je o skoro tri miliona funti što je bilo sasvim dovoljno, s obzirom na scenografiju i skromnost radnje, da zadovolji većinu kriterijuma. Ono što je zanimljivo je i malobrojna glumačka postava, u filmu se pojavljuje tek 6 glumaca, ali su tu zato jedan od najčuvenijih rumunskih glumaca Marcel Iures koji je našoj publici svakako najpoznatiji po ulozi Srbina teroriste Dušana Gavrića u filmu "Mirotvorac", kao i Sean Harris koji je čak uspeo da stigne do holivudskog spektakla "Prometej".
Dakle, "Isolation" je još jedan skroman film koji nije pretenciozan, koji svojom nenametljivošću, ali i stvorenim ambijentom prija oku gledalaca - usamljena farma, teška kiša, neobični parazitski organizam - stvorena je mučna atmosfera i dovoljno napetosti da ovo bude solidan film. Verovatno bi ovo, da se manje pažnje posvetilo klišeima i izbeglo preterano zamračivanje,  bio i dobar film vredan i ponovnog gledanja. Ako pustite "Isolation" bez preteranih očekivanja, nećete se osećati prevarenim i da vam je neko ukrao sat i po života. Kako obraćam posebnu pažnju i na muzičku podlogu i soundtrack u filmovima, ovde bih istakao funky pesmu Jima Forda "I'm Gonna Make Her Love Me" koja prati odjavnu špicu:

петак, 11. октобар 2013.

Thale (2012)

Thale (2012) on IMDb

"Thale" je norveški horor film koji ekranizuje skandinavski mit o biću zvanom skogsfru ili skovfrue koje predstavlja nekakvo repato šumsko stvorenje. E pa, upravo takvo jedno čudo prirode pronalaze junaci filma "Thale" u podrumu izolovane kuće tokom rutinskog čišćenja mesta zločina. Oni pokušavaju da shvate ko ili šta je u stvari Thale.
Iako su Skandinavci jedni od produktivnijih filmadžija, kada je reč o horor žanru, "Thale" nije prvoligaško ostvarenje. Razloga je kao i obično više, a glavni su svakako slabiji scenario, nedovoljno otkrivanje misterije zvane "skogsfru" i mali budžet, pa je rezultat svega toga prilično nejasno i nedovršeno delo. Koga zanima detaljnija analiza (pošto se u velikoj meri slažem s njim po pitanju ovog filma), preporučio bih "seciranje" od strane dr Ognjanovića na njegovom blogu (uz napomenu da vas tu čeka gomila spojlera, ali mislim da stvarno nećete ništa izgubiti ako i saznate neki detalj). U prednost bih svrstao minutažu, jer 76 minuta nije previše izgubljenog vremena, međutim, "Thale" ima zaista malo kvaliteta koji bi ga preporučio da se nađe na bilo čijoj listi za gledanje.

понедељак, 7. октобар 2013.

Jug Face (2013)

Jug Face (2013) on IMDb


"Jug Face" je skroman filmić, horor drama koja donosi priču o mladoj djevi koja pripada zatvorenoj, malenoj društvenoj zajednici u nekoj američkoj vukojebini koja obožava Jamu u šumi. Da, dobro ste pročitali, 21. vek je i u pitanju su SAD, a neki kao kult veruje u svemoćnu Jamu, koja im s vremena na vreme putem posrednika, naređuje ko iz zajednice mora biti žrtvovan. E ta zajednica naravno krije velike tajne, pa samim tim i glavna junakinja koja, em sakrije njenu glinenu masku koju izvaja pomenuti mesija, em zatrudni s bratom što naravno vodi ka brojnim problemima. Međutim, zaboravite na moralnu osudu tog društva kome pripada, jer u "Jug Face"-u vrhovni sudija je Jama!
Ovaj film je snimljen u produkciji "Modernciné" kompanije koja stoji iza ultrahajpovanog, a meni nezanimljivog horora "The Woman". Zato i ovde možete očekivati nekonvencionalan film, delce koje je zahvaljujući svojoj nepretencioznosti i koliko-toliko solidno ispričanoj priči svakako bolji od pomenutog i slavnijeg filma. Međutim, nemojte očekivati ne znam šta - "Jug Face" za onu kategoriju filma kojoj pripada svakako nije očajan ili loš film, ali nije ni otkrovenje kakvim su ga redom predstavljali filmski kritičari sa priznatih horor sajtova poput Bloody Disgusting, Dread Central, Fearnet, Fangoria ili Twitch. Oni su se, do duše, složili da je film premalog budžeta i da se to nažalost najbolje videlo u prikazi bića koje obitava u Jami (ja sam skapirao da je to nekakav duh). Ipak, svi oni hvale atmosferu u filmu, što moram da prokomentarišem jer ona jeste realna, ta zajednica hillbillija (sekta) je verno dočarana, njihovi običaji, rituali, verovanja, ali ni solidna količina krvi i creva nije uspela da stvori sasvim hororističan ambijent.
Ono što jeste za pohvalu su Lauren Ashley Carter, Sean Bridgers i Larry Fessenden - svo troje su svako na svoj način izneli uloge koje su dobili. Fessenden bi možda trebalo više da se posveti karijeri glumca nego režisera pošto su mu filmovi sve lošiji. Dakle, "Jug Face" je solidan film za jedno gledanje, nećete reći sebi "pa na šta sam, do vraga, opet potrošio sat i po života", ali nećete ni osetiti želju da još koji put pogledate ovaj film.

четвртак, 3. октобар 2013.

Scary MoVie (2013)

Mrak film 5 (2013) on IMDb

Kako je ovo blog o horor filmovima i kako filmovi "Scary MoVie" serijala parodiraju upravo nama omiljeni žanr, odlučio sam da se kratko osvrnem na upravo pogledani, poslednji tj. peti deo ove nekada uspešne franšize. Da sad pišem o čemu se tačno radi u filmu je suvišno pošto je radnja potpuno nezanimljiva i besmislena, pa se neću baviti time već gorkim saznanjem da je ovaj serijal otišao u tri lepe i da se s tog puta neće vratiti. Prva dva dela su veoma zabavna i pametna dela, a pad kvaliteta se sa trojke preneo na četvorku, a sa četvorke na peticu je u rangu pada sa sedamnaestog sprata sa solitera. Znači, nema preživelih.
Iako su parodirani aktuelni horori, "Scary MoVie" se dokačio i hitova iz drugih žanrova poput "Black Swan" i rimejka "Rise of the Planet of the Apes". Međutim, ono što je prvi i jedini utisak je da je petica toliko naporan, dosadan i nezanimljiv film da je to teško poverovati. Humor je toliko loš i glup, da sam se pitao kako je moguće da neko nadmaši kursadžije u negativnom smislu? I onda dolazimo do najšokantnijeg podatka - scenaristi su jebene legende David Zucker i Pat Proft. Reč je o likovima koji su pisali scenarije za pregršt kultnih komedija i parodija, prekaljeni u svom poslu, a rezultat njihove saradnje ovde je začuđujuće očajan. Njih dvojica stoje iza, pazite samo te naslove, sledećih remek-dela: "The Naked Gun 1, 2 i 3", "Top Secret!", "Airplane!", "Hot Shots 1 i 2", "Bachelor Party" i "Police Academy". Kada se uporede ovi filmovi sa "Scary MoVie", dobijemo valjda horor segment ove horor-parodije. Nebo i zemlja.

недеља, 29. септембар 2013.

Knight of the Dead (2013)

Knight of the Dead (2013) on IMDb

Osvrt na film upečatljivog naziva 'Knight of the Dead' započeću digresijom o čoveku koji stoji iza ovog filma - Marku Atkinsu. On je režirao film i jedan je od scenarista, a više od njegovih dela govori podatak da je pomenuti jedan od režisera sa 'The Asylum' platnog spiska. Za one koji ne znaju, 'The Asylum' je filmski studio iz Kalifornije koji snima užasno loše filmove raznih žanrova, uglavnom izbacujući ta sranja tzv. mockbustere kad se najavi premijera nekog bioskopskog hita.  Tako, oni stoje iza filmova poput 'Jack the Giant Killer', 'Hansel & Gretel', 'Atlantic Rim', 'Nazis at the Center of the Earth', 'Alien Origin' itd. Šta tek reći o njihovim SF i horor filmovima? Koga zanima, neka pogleda ove SS-ove u prilogu i uvidi o kakvim glupostima se radi. 



E sad, čovek koji stoji iza filma egzotičnog naziva i još gluplje radnje 'Sand Sharks', snimio je 'Knight of the Dead', bar po dostupnim informacijama s neta, van 'The Asylum' kuhinje. I mislite da je to nešto značilo? Da, da, u pravu ste - nije.
Generalno, ja volim filmove koji izlaze iz šablona i pomere radnju koju deceniju ili čak vek u prošlost. Smeštanje horora u dva svetska rata ili srednji vek stavlja takve filmove na nezaobilaznu watch listu, makar bilo naznaka da se radi o nekom smeću. 'KotD' se odvija u doba vitezova, tačnije vitezove krstaše koji prate Sveti gral progone razbojnici. Međutim, njihova avantura vodi ih kroz dolinu crne smrti koja krije mnogo opasnija stvorenja od razbojnika.
I sem ove ideje, izbora doba u kome se radnja odvija i odličnih lokaliteta na kojima su snimane scene, sve ostalo je blagi užas. Iz filma, tačnije iz svakog kadra izbija amaterizam i nizak budžet, što se najviše primećuje u kastingu. Ajoj, glumci su katastrofalno teatralni, ružni do bola, iritantne pojave u svakom pogledu. Scenario je nejasan, a šta tek reći o dijalozima? Tragikomedija. Pošto je ovo film o zombijima, moram i njih da prokomentarišem - oni su prilično slabo odrađeni, a njihovi napadi u slow motionu su me ostavili zapanjenog. Na sve ovo dodajte potpuno linearnu radnju po principu red dosadnih dijaloga, red jurnjave i borbe i možete zaokružiti zaključak da je ovo film kome ne treba da date priliku. Čak i trajanje od 82 minuta deluje previše.