понедељак, 13. мај 2013.

Maniac (2012)

Manijak (2012) on IMDb

Talentovani francuski filmadžija Alexandre Aja nakon dvogodišnje pauze posle rada na rimejku filma 'Piranha' vratio se poslu još jednim rimejkom - ovoga puta reč je o obrađivanju istoimenog dela Williama Lustiga. Aja je ovoga puta odlučio da producentski podrži ovu priču, nakon njegovih uspešnih obrada kao što su 'Hills Have Eyes', 'Mirrors' i 'Piranha'. Od njegovog otkrovenja 'Haute tension', Aja je kupio kartu za Holivud i to u jednom pravcu, pa nije ni čudo što su, iako je na projektu 'Maniac' bio tek producent, očekivanja bila visoka. On i drugi producenti, izabrali su Francka Khalfouna za režisera, čoveka koji je igrao u par Ajinih filmova, a režirao tek dva ostvarenja. Tom timu priključen je još jedan provereni saradnik - scenarista Gregory Levasseur koji je pisao scenarije za 'Brda', 'Mirrors', Khalfounov prvenac 'P2', 'Haute tension'.
Ono što se svima koji su pogledali originalnog 'Maniaca' nametalo kao pitanje bilo je pre svega: "Kako uopšte nadmašiti ludačku rolu Joe Spinella, čoveka koji je i idejni tvorac priče?" Spinellova karakteristična pojava delovala je kao nešto teško nadmašivo. Međutim, Khalfoun je pažljivo pripremio odgovor na ovo pitanje. Njegov izbor pao je na veliku zvezdu - Elijahu Wooda. I? Nije pogrešio. Wood je odličan glumac, to je bilo poznato i pre ovoga filma, ali kada neko iz te lige prihvati da odigra manijakalnog ubicu, i to odradi na najbolji mogući način, možemo samo da se divimo. Seksepilnu Caroline Munro u ulozi njegove ljubavi Ane zamenila je preslatka Nora Arnezeder što je takođe ispao pravi izbor.
Za one koji nisu gledali original ili se ne sećaju, mali podsetnik: radnja prati serijskog ubicu koji skalpira svoje žrtve - prelepe mlade žene. Reč je o Franku, vlasniku radnje za popravku lutaka iz butika. Ovaj povučeni mladić zaljubljuje se u fotografkinju Anu koja treba njegovu pomoć u vezi nove izložbe koju priprema. Kako se njihovo prijateljstvo razvija, Frankova opsesija jača i postaje jasno da je ona oslobodila njegovu dugo prigušenu potrebu za progonjenjem i ubijanjem.
Kao i original, i rimejk 'Maniaca' nije jednostavan film za gledanje. Od samog početka, identitet ubice je poznat, nema tu neke velike misterije, a povremeno prikazivanje ovog ludaka kao žrtve kroz flešbekove njegovog detinjstva, dodatno otežava lagodno gledanje. Kako zauzeti stranu jednog manijaka i serijskog ubice? Kako se sažaliti na njega i njegov život gde kao dečak viri iz ormara dok njegova majka upražnjava trojku? Wood je svog manijaka načinio dosta podložnijem sažaljenju i nekoj vrsti simpatije za razliku od Spinella, dok je Khalfoun čak originalni scenario obogatio gotovo umetničkom završnicom. Sem toga, on je zadržao i ono što je original učinilo kultnim filmom - većina kadrova je prikazano iz prvog lica ubice, obogaćeno njegovim teškim uzdasima i povremenim mrmljanjem. Ne mogu da kažem da volim ovakve filmove, ne volim ali rimejk 'Maniaca' je zanimljivo i natprosečno delo koje vredi pogledati.

3 коментара:

  1. Sad si me baš zainteresovao za ovaj, mada moram da priznam ni original nisam još pogledao pa je red da krenem prvo od njega. Generalno ni ja nisam ljubitelj ovakvih filmova jer retko ko uspe da prikaže dobro nekog manijaka. Uglavnom se ispostavi da likovi ubijaju eto tako, bez nekog određenog razloga, a ako nije to u pitanju, onda pribegavaju onim deformisanim rugobama. Potpuno nemaštovite pizdarije nam se serviraju u poslednje vreme.

    ОдговориИзбриши
  2. Zbilja prijatno iznenađenje od filma tim pre što je u pitanju remake. Iz originala su zadržani likovi, njihov istorijat i osobine dok je okruženje novo kao i određeni deo događaja. Sve to funkcioniše zbilja dobro i filmu je teško naći neku veliku manu. Posebno mi se svidela retro atmosfera i muzika, kao i to što je većina filma snimljena u prvom licu. Sigurno jedan od najboljih horor remakeova.

    Pozdrav obojici kolega :)

    ОдговориИзбриши
  3. Joooj da, znao sam da sam nešto zaboravio da pomenem, pa me podseti hororsf.iz.rs, a to je soundtrack. Znači, po meni je muzika krucijalan segment filma, u ovom slučaju je baš dobra, skroz u tom fazonu osamdesetih. Radio ju je inače Rob, francuski muzičar, mogu da kažem samo "svaka čast".

    ОдговориИзбриши