понедељак, 1. јул 2013.

Buio Omega (1979)

Buio Omega (1979) on IMDb
A fate worse than death!
Da li je "Buio Omega" (ili "Beyond the Darkness" kako je preveden na američkom tržištu) jedan od najdosadnijih i najlošijih horor filmova koje sam pogledao? Ovo je pitanje koje mi se tokom čitavog filma ponavljalo po mislima, dok se želja da se film što pre završi konstantno pojačavala.
Reč je o filmu koji je režirao Joe D'Amato, italijanski režiser, scenarista, producent koji je snimio oko 200 filmova u kojima je obrađivao raznorazne teme. Ipak, najpoznatiji je po svom serijalu "Black Emmanuelle" kojim je želeo da iskoristi slavu francuskog serijala "Emmanuelle", kao i po neverovatnim kombinacijama softcore i hardcore pornića i horor tema: "Papaya, Love Goddess of the Cannibals", "Erotic Nights of the Living Dead", "Sex and Black Magic", "Porno Holocaust" i dr. 
"Buio Omega" i još jedan njegov film "Anthropophagus" smatraju se najuspešnijim D'Amatovim filmovima i stekli su izvestan kultni status. Razlog verovatno leži u činjenici da se radi o veoma brutalnim filmovima. "Buio Omega" je klasičan predstavnik podžanra u kome je bitnije krvorpoliće od svega drugog pa ni ne čudi što je u Britaniji bio zabranjen i na čuvenoj "Video nasty" listi.
Radnja se vrti oko mladog bogataša kome umire verenica. On oskrnavi njen grob, iskopa je, preparira i smešta u krevet u svojoj vili. Potpuno izgubivši razum, on ubija nekoliko devojaka pokušavajući da pronađe pravu zamenu za njegovu veliku ljubav, a u uklanjanju njihovih leševa pomaže mu čudnovata kućepaziteljka.
 
Ono što je zanimljivo kod ovog filma je da je za muziku zadužena čuvena italijanska grupa "Goblin" koja je bila nezaobilazna u italijanskim horor filmovima, pre svega Daria Argenta. Ovde, nisu bili na visini zadatka. U stvari, ne znam da li je do njih ili do nekoga drugog, ali muzika je tako glupo i pogrešno birana, što se najbolje primećuje u završnoj sceni borbe gde potpuno odskače i nema nikakvog smisla.
Što se tiče samog filma, on je isprazan i naporan, sa meni nezanimljivom temom, a pre svega se svodi na što vernije prikazivanje scena krvoprolića. One su zaista morbidne i verno odrađene, ali ponavljam po stoti put - prezirem ovakve filmove tako da kod mene to ne donosi pluseve već samo minuse. Moj utisak o ovom filmu mogu sažeti u poređenju da je gledanje "Buio Omega" "sudbina gora od smrti" (da iskoristim tagline, "a fate worse than death").

Нема коментара:

Постави коментар